A ako se pravednik jedva spašava, gdje će se pojaviti bezbožnik i grešnik?“ (1 Petrova 4:18).
„Ako se pravedniku naplaćuje na zemlji, koliko će se više bezbožniku i grešniku“ (Izreke 11:31).
Tom Schreiner, vodeći kalvinistički novozavjetni učenjak, daje ovaj komentar o 1. Petrovoj 4:18:
Riječ molis može značiti „jedva“ (Rimljanima 5:7) ili „s teškoćom“ (Djela 14:18; 27:7–8, 16), ali kontekst ovdje daje prednost potonjem značenju. Petar nije govorio da se pravednici jedva spašavaju, kao da su gotovo predani uništenju i tek izvučeni iz plamena. Ono što je mislio jest da se pravednici spašavaju „s teškoćom“. Teškoća o kojoj je riječ jest patnja koju vjernici moraju podnijeti kako bi bili spašeni. Bog spašava svoj narod pročišćavajući ga i čisteći kroz patnju. Ovdje se podrazumijeva da je spasenje eshatološko, dar koji će vjernici primiti nakon što podnesu patnju (usp. 1:5, 9). Ako se pobožni spašavaju kroz pročišćenje patnjom, tada sud „bezbožnika i grešnika“ mora doista biti užasan. Glagol „postati će“ (phaneitai) odnosi se na eshatološki sud nevjernika. Petar je ovo napisao kako bi potaknuo vjernike da ustraju u patnji, a sličan smo argument vidjeli u 4:3–6. Patnja sada može biti teška, ali sudjelovanjem u boli slijeđenja Krista vjernici izbjegavaju osudu koja dolazi na zle (1, 2 Peter, Jude, str. 228–229, podcrtavanje dodano).
To nije kalvinizam koji sam naučio na Dallas Theological Seminary. Kalvinizam kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih učio je da je spasenje od vječne osude po vjeri samoj, neovisno o djelima. Dodavao je, naravno, da ono što su nazivali istinskom vjerom nužno rezultira ustrajnošću u vjeri i dobrim djelima sve do smrti. Stoga, ako vjernik ne bi ustrajao, ako bi tijekom patnje otpao od Krista, tada bi dokazao da je bio lažni ispovjednik vjere i da zapravo nikada nije bio spašen.
Novi kalvinisti uče da je čovjek u početku spašen vjerom u Krista, neovisno o djelima. Ali da bi zadobio ono što nazivaju konačnim spasenjem ili eshatološkim spasenjem, vjernik mora ustrajati u vjeri i dobrim djelima kroz svu patnju koju Kristov učenik prima.
Dr. Schreiner vrlo je jasan u svojim komentarima. Ako vjernik ne podnese patnju za Krista, tada će biti vječno osuđen. Podnošenje patnje uvjet je onoga što on naziva eshatološkim spasenjem.
To tumačenje proturječi više od stotinu stihova u Bibliji (npr. Ivan 3:16; 5:24; 6:35, 47; 11:25–27; Djela 16:30–31; Rimljanima 4:1–5; Galaćanima 2:16; Efežanima 2:8–9; Otkrivenje 22:17). To ne može biti ono što je Petar mislio.
Ali što je onda Petar mislio?
Odgovor je jednostavan. Riječ spasiti u 1. Petrovoj poslanici ne odnosi se na spasenje od vječne osude. Ona se odnosi na spašavanje od vremenskog suda u ovom životu i na to da čovjek bude izabran da vlada i kraljuje s Kristom u budućem životu.
Petar citira Izreke 11:31 iz grčkog Starog zavjeta (LXX), što se razlikuje od onoga što hebrejski tekst znači. Pogledajte prijevod NKJV-a 1. Petrove 4:18 iznad.
Hodges komentira 1. Petrovu 4:18:
4:18. Izjava u retku 18 potječe iz LXX verzije Izreka 11:31. Još se jednom pojmovi spasenja i duše dovode u blizinu (usp. r. 19). S teškoćom (molis) i patnjom pravednici ostvaruju spasenje svojih duša (ili života). Duša grešnika je, po zaključku, odnesena u sudu. Oni nemaju nikakav položaj ni pravo kada se pojave (pou phaneitai) pred Bogom (1 & 2 Peter and Jude, str. 59).
Raymer, premda ne tako jasno,ii zauzima isto stajalište:
Promjene i nevolje života dio su Božje stalne brige, no iz ljudske perspektive stega je uvijek „teška“. Petar ne uči da se spasenje zadobiva kroz osobne kušnje ili djela, nego jednostavno da oni koji su spašeni nisu izuzeti od vremenskih stegovnih sudova koji su prirodne posljedice grijeha. Pisac Poslanice Hebrejima također podupire Petra: „Podnosite teškoće kao stegu; Bog s vama postupa kao sa sinovima“ (Hebrejima 12:7) („1 Peter“ u BKC, str. 855).
Mi nismo ponovno rođeni s teškoćom. Novo rođenje je Božji dar i nije od djela (Ivan 4:10; Efežanima 2:8–9). Međutim, spašeni smo od vremenskog suda i za puninu života u kraljevstvu s teškoćom. Petrova prva poslanica u cijelosti govori o patnji koju vjerni Kristovi učenici moraju podnijeti kako bi spasili svoje živote.
Strašna je pogreška razumjeti „pravednike“ kao vjernike, a „bezbožnika i grešnika“ kao nevjernike. I u Starom i u Novom zavjetu, osobito u mudrosnoj književnosti poput Izreka, „pravednici“ su oni koji žive pravedno, a „bezbožni“ su oni koji to ne čine. „Bezbožni“ uključuju vjernike koji su zalutali. „Pravednici“ čak mogu uključivati nevjernike koji žive pravedno (npr. Kornelije se naziva pobožnim u Djelima 10:2, dok je još uvijek bio nevjernik; usp. Djela 11:14).
Iako se čini da zastupaju stajalište da vjernici moraju trpjeti kako bi ušli u buduće kraljevstvo, Jamieson, Fausset i Brown ispravno vide povezanost s obilnim ulaskom u kraljevstvo o kojem se govori u 2. Petrovoj 1:11: „Pravednik uvijek ima više ili manje kušnje, ali ishod je siguran, a ulazak u kraljevstvo na kraju obilan“ (Commentary on the Whole Bible, sv. 2, str. 512).
Hodges daje ovaj izvrstan komentar o 2. Petrovoj 1:11, koji se jednako primjenjuje i na 1. Petrovu 4:18:
Spasenje od pakla nije ono o čemu je ovdje riječ. Nebeska nagrada prava je tema. Sveti i plodonosni način života iz rr. 3–8 može biti dokaz — potvrda — da pojedini kršćanin nije samo „pozvan“, nego je zapravo i „izabran“ za veliku nagradu u budućem Božjem kraljevstvu. Dok marljivo slijedi ovaj put, čineći ono što je Petar zapovjedio, moći će izbjeći bilo kakav ozbiljan duhovni pad (nikada se neće spotaknuti). Tako njegov put može kulminirati bogatim ulaskom u vječno kraljevstvo našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Vječno bogatstvo ili blago može biti njegovo u vječnom kraljevstvu (1 & 2 Peter and Jude, str. 83–84).
Hodgesov prijedlog da završetak 1. Petrove 4:18, koji govori o pojavljivanju pred Bogom, upućuje na to da osoba ima položaj ili pravo pred Bogom, odnosi se i na Kristovo sudište (Bema) i na Sud velikog bijelog prijestolja (GTWJ). Bezbožni vjernici uzmaknut će u sramu pred Kristom na Bemi (1. Ivanova 2:28), premda će ući u kraljevstvo jer su tijekom svojega života vjerovali u Njega za vječni život. Nevjernici će, s druge strane, uzmaknuti pred Kristom na GWTJ-u (usp. Matej 7:21–23).
Drži milost u središtu i nećeš nijedan odlomak razumjeti kao da uči da moramo ustrajati u vjeri i dobrim djelima kako bismo zadržali ili zadobili vječni život.
__________
Bob Wilkin (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) osnivač je i izvršni direktor Grace Evangelical Society (Evanđeosko Društvo Milost) i suvoditelj radija Grace in Focus (Milost u Fokusu). Živi u Highland Villageu u Teksasu sa suprugom Sharon. Njegove najnovije knjige su Samo vjera u stotinu stihova i Okreni se i živi: Snaga pokajanja.
