Dr. Tony Badger, autor knjige Confronting Calvinism, kaže sljedeće o takozvanoj Ustrajnosti svetih (Perseverance of the Saints):
Ni jedan jedini odlomak Svetoga pisma… ne pokazuje da onaj tko vjeruje u Krista za vječni život… mora ispravno živjeti i ostati moralno i doktrinarno čist… sve do kraja svog zemaljskog života kako bi… dokazao da je zauvijek Božje dijete. Naprotiv, Biblija obiluje primjerima nanovorođenih ljudi koji su podbacili i u nauku i u moralu (str. 283).
Badgerova poanta jest da je vječna sigurnost istinita bez obzira na to ustraje li vjernik ili ne. Nije zajamčeno da će vjernik ustrajati. Ako ne ustraje, izgubit će vječne nagrade, poput vladanja s Kristom, ali njegova će vječna sudbina ostati nepromijenjena. On i dalje ostaje Božje dijete, baš kao što je Gospodin obećao u Ivanu 3,16 i mnogim drugim odlomcima (npr. Ivan 4,10–14; 5,24; 6,35.37.39.47; 11,25–27).
U svojoj knjizi Is Calvinism Biblical? (ICB) razmatram dva odlomka koja pobijaju nauk o Ustrajnosti svetih: Otkrivenje 20,11–15 i Ivan 11,25–27.
Otkrivenje 20,11–15. Prema ovim stihovima, svi nevjernici svih vremena bit će „suđeni prema svojim djelima, prema onome što je zapisano u knjigama [djela]“ (r. 11). Njihova će djela odrediti stupanj podnošljive muke (Mt 10,15; 11,22) koji je svaki od njih zaslužio. Međutim, nitko neće biti bačen u ognjeno jezero zbog svojih djela. Umjesto toga, „i tko se god ne nađe zapisan u Knjizi života, bude bačen u ognjeno jezero“ (Otk 20,15). Čovjek biva upisan u Knjigu života tako što povjeruje u Gospodina Isusa za vječni život koji On obećava. Ustrajnost nije pitanje na Sudu pred Velikim bijelim prijestoljem iz Otkrivenja 20,11–15.
Na stranici 120 knjige ICB napisao sam:
Kad bi kalvinizam bio istinit, Otkrivenje 20,15 glasilo bi: „I svatko čija djela nisu uspjela dokazati da je istinski vjerovao u Isusa bio je bačen u ognjeno jezero.“ Pitanje bi bilo što je pronađeno u knjigama, a ne što je pronađeno ili nije pronađeno u Knjizi života.
Umjesto toga, prema Otkrivenju 20,15, temelj vječne osude nije to što su čovjekova djela bila nedostatna, nego to što njegovo ime nije pronađeno u Knjizi života. Djela nemaju nikakve veze s tim. Knjiga života sadrži popis svih koji imaju vječni život. Svi koji nemaju vječni život bivaju bačeni u ognjeno jezero. Svi koji imaju vječni život ulaze u Kristovo vječno kraljevstvo.
Iz Gospodinova Isusova naučavanja znamo što čovjek mora učiniti da bi bio upisan u Knjigu života. On je učio da tko god vjeruje u Njega ima vječni život i nikada neće iskusiti drugu smrt iz Otkrivenja 20,14 (npr. Ivan 3,16; 5,24; 6,35; 11,26, „nikada neće umrijeti“ = „nikada neće iskusiti drugu smrt“).
Dave Hunt ispravno primjećuje: „Svatko tko će provesti vječnost u Ognjenom jezeru (Otkrivenje 20,14) sam je sebe tamo poslao odbacivši spasenje koje mu je Bog pružio kao besplatan dar svoje milosti.“ (What Love Is This? Calvinism’s Misrepresentation of God, drugo izdanje [Bend, Oregon: The Berean Call, 2004.], str. 312).
Ivan 11,25–27. Sigurnost da ćemo biti proslavljeni i živjeti s Gospodinom zauvijek u Njegovu kraljevstvu dolazi isključivo po vjeri, odvojeno od djela (Ivan 11,25). Sigurnost da čovjek „nikada neće umrijeti [duhovno]“ temelji se isključivo na njegovoj vjeri u Njega („Tko vjeruje u mene, nikada neće umrijeti“). U Ivanu 11,25–27 nema ni spomena ni naznake ustrajnosti.
Kalvinisti ove stihove tumače tako da će svatko tko neprekidno vjeruje sve do samoga kraja svoga života biti proslavljen i nikada neće duhovno umrijeti. Međutim, takvo je tumačenje nemoguće iz tri razloga. Prvo, to bi značilo da čovjek ne bi bio nanovorođen sve dok ne ustraje u vjeri do kraja života. Ne bi postojao nijedan nanovorođeni čovjek koji trenutno živi na zemlji, jer nijedna živa osoba još nije „ustrajala“, prema definiciji kalvinizma. Drugo, to bi značilo da je Gospodin dovodio ljude u zabludu kada je koristio usporedbe poput pijenja vode života nakon koje čovjek više nikada ne žeđa te jedenja kruha života nakon kojeg više nikada ne gladuje (Ivan 4,10–14; 6,35). Treće, sadašnje vrijeme u indikativu ne označava neprekidnu radnju. Kontekst pokazuje o kakvoj se vrsti radnje radi. Konteksti Ivana 3,16; 4,10–14; 5,24; 6,35–47 i 11,25–27 svi pokazuju da je čovjek vječno siguran onoga trenutka kada povjeruje u Isusa.
Također treba primijetiti da „ustrajnost u vjeri“ nije isto što i „ustrajnost u dobrim djelima“. Ipak, kalvinisti tvrde da čovjek mora ustrajati i u vjeri i u dobrim djelima kako bi dokazao da je nanovorođen (tradicionalni kalvinisti) ili kako bi zadobio „konačno spasenje“ (noviji kalvinisti).
Nauk o Ustrajnosti svetih trojanski je konj. On omogućuje nekome da tvrdi kako vjeruje u vječnu sigurnost, a istodobno kaže da ćeš, ako ne ustraješ, završiti u ognjenom jezeru. Ne postoji sigurnost vječnoga života za osobu koja vjeruje da mora ustrajati kako bi ušla u Kristovo kraljevstvo i izbjegla vječnu osudu.
Drži milost u središtu svoje pažnje i znat ćeš da si vječno siguran, bez obzira na to ustraješ li ili ne.
__________
Bob Wilkin (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) osnivač je i izvršni direktor Grace Evangelical Society (Evanđeosko Društvo Milost) i suvoditelj radija Grace in Focus (Milost u Fokusu). Živi u Highland Villageu u Teksasu sa suprugom Sharon. Njegove najnovije knjige su Samo vjera u stotinu stihova i Okreni se i živi: Snaga pokajanja.
