Pohađao sam vojnu akademiju za svoje visoko obrazovanje. Kao što možete pretpostaviti, imali smo mnogo pravila. Jedno od pravila bilo je da nismo smjeli ulaziti u tunele koji su se nalazili ispod zgrada kampusa.
Čuli smo glasine o tim tunelima. Navodno su se u njima nalazile prostorije s raznim stvarima. Jedan od naših kolega poginuo je u nesreći s jedrilicom, a govorilo se da se olupina te jedrilice nalazi u tunelima. Pričalo se da se ispod naših nogu nalaze svakakve tajne.
Postojala su brojna vrata koja su vodila u te tunele, i sva su bila zaključana. Rečeno nam je da će svaki od nas tko bude pronađen u tunelima biti izbačen iz škole.
Nisam znao jesu li stvari koje smo čuli istinite. Ali znao sam jedno: sići ću u te tunele.
Zajedno s još trojicom kadeta pronašli smo vrata čija je brava izgledala lako za obijanje. Jedne noći, usred noći, napustili smo svoje sobe i obili bravu. Uspjeli smo ući u tunele. Bilo je mnogo prostorija za istraživanje. Trebalo nam je oko tri noći bez sna i hodanja ispod kampusa da zadovoljimo svoju znatiželju. Bilo je prilično razočaravajuće. Nismo pronašli srušenu jedrilicu. Pronašli smo samo hrpu opreme za intramuralne aktivnosti i standardnu vojnu opremu.
Da smo bili uhvaćeni, uvjeren sam da nas vodstvo akademije ne bi izbacilo. Smijali bi se koliko smo bili glupi što smo prošli sav taj trud samo zato što je nešto bilo zabranjeno. Siguran sam da se nikada ne bih spustio pod zemlju da mi nisu rekli da to ne smijem. Da su me htjeli zadržati podalje od tunela, sve što su trebali učiniti bilo je staviti neonski znak na vrata koja su vodila u njih s ovim riječima: „Svatko tko želi ući na ova vrata može to učiniti. Vrata su otključana.“
Nisam jedini s takvim načinom razmišljanja. Pavao opisuje kako zapovijed može u nama probuditi svakakve zle želje (Rim 7,8). Govoreći o Mojsijevu zakonu, Pavao kaže da zapovijed poput „ne poželi“ može potaknuti i izvući „iz njega grešne želje koje su prisutne u njegovoj grešnoj naravi“ (Zane Hodges, Romans, GNTC, str. 322).
U mnogim slučajevima, razlog je naš ponos. Znam da je kod mene bio. Kad su mi rekli da ne smijem proći kroz ta zaključana vrata, bio sam spreman umrijeti pokušavajući ih otvoriti. Tko su oni iz vojnog vrha da mi govore da ne smijem vidjeti što se nalazi dvadeset stopa ispod mojih nogu? Što su skrivali od mene? Zašto su oni mogli znati što se nalazi u tim tunelima, a ja nisam?
Znam da sam u ovom području gori od 99 % drugih ljudi. Većina ljudi ima više razuma nego ja. Ali Pavao kaže da svi imamo ovaj problem. Naše tijelo ne reagira dobro na zapovijedi. To je jedan od razloga zašto popis zapovijedi ne može proizvesti pobožnost. Nazovite to našom palom naravi ili kako god želite, ali mi ne možemo poslušati Boga vlastitom snagom. Bunimo se protiv onoga što je On rekao.
Umjesto toga, moramo biti preobraženi u unutarnjem čovjeku po Duhu Božjem (Rim 7,22; 12,1–2; 2 Kor 4,16). On mora živjeti kroz nas. To je jedini način da možemo ugoditi Gospodinu.
Kad sam imao 19 godina, borio sam se s poslušnošću zapovijedima. Vlasti na akademiji imale su pravo reći mi da ne ulazim u te tunele. Trebao sam poslušati. Nadam se da sam sada mudriji i duhovno zreliji. Kako bih danas reagirao na istu situaciju? Nadam se da bih zamolio Gospodina da mi da mudrost i snagu da poslušam. Ali nisam siguran.
___________
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
