Mnogi biblijski učitelji tvrde da je Bog odabrao tko će biti vječno spašen još prije nego što se itko od nas rodio. Mala skupina ljudi čini „izabrane”. Ako pripadaš toj skupini, čestitamo. Ako ne, previše loše.
Jedan od odlomaka kojima se služe kako bi potkrijepili tu tvrdnju jest Rimljanima 9:15–18. Ondje piše da će se Bog smilovati kome On želi. Faraon je bio čovjek kojega Bog nije izabrao za vječno spasenje. Bog je otvrdnuo njegovo srce kako ne bi povjerovao. Još od nekog trenutka u prošloj vječnosti, Faraon je bio predodređen za vječnost u ognjenom jezeru. Isto vrijedi za svakoga tko ne pripada izabranima. Bog ne pruža ruku tim ljudima. Oni nemaju nikakvu nadu.
Ali Rimljanima 9 ne govori o tome kako Bog bira ljude za vječni život. Govori o tome kako Bog bira ljude ili narode za svoje svrhe. Gospodin, primjerice, može izabrati neku osobu da bude apostol. To ne znači da su oni koje On ne izabere na taj način predodređeni za ognjeno jezero.
Rasprava o tim pitanjima nadilazi opseg ovoga bloga. Ali želio bih postaviti jednostavno pitanje: Pruža li Bog ruku svim nevjernicima ili samo određenoj skupini izabranih ljudi? Je li Bog pružio ruku Faraonu?
Nedavno sam u Knjizi Izlaska zapazio izraz koji pokazuje da je Bog pružio ruku Faraonu. Kada je Mojsije pustio pošasti na Egipat, Faraonovi su vračari pokušali oponašati čuda. Svojim su čarolijama uspjeli, na vrlo slab način, donekle oponašati dio sile koju je Gospodin pokazivao preko Mojsija. Pokušavali su pokazati da Bog Izraelov nije toliko velik koliko se možda činilo. Time su zapravo htjeli reći da je Mojsije samo bolji vrač od njih.
Ali kada je Mojsije pustio uši na zemlju, vračari su priznali Faraonu da svojim varkama i „čudima” nisu mogli učiniti ono što je učinio Mojsije. Rekli su: „Ovo je prst Božji” (Izlazak 8:18–19). Zatim se kaže da je „Faraonovo srce otvrdnulo”.
Dok neki tvrde da Faraon nije imao nikakvu mogućnost izbora i da Bog nije pružao ruku nekome koga je odabrao za vječnost u ognjenom jezeru, ja se s time ne slažem. Preko Mojsija Bog je Faraonu i narodu otkrivao tko je On. Svi su mogli vidjeti kako Njegov „prst” djeluje kroz pošasti koje su pogodile zemlju.
Isus je upotrijebio isti izraz kada je pružao ruku nevjerničkom židovskom narodu. Dok je boravio među njima, učinio je mnoga čuda. U Luki 11:14 istjerao je demona. Vjerski vođe tvrdili su da je to učinio silom Sotone. Ali Gospodin je istaknuo da je takvo stajalište logički nemoguće. Umjesto toga, učinio je to „prstom Božjim” (Luka 11:20). Pokazivao im je da je On Krist koji je mogao donijeti Božje kraljevstvo tom naraštaju Židova.
Je li im pružao ruku? Pokazivao li im je tko je On ili je sve to bila okrutna šala? Ako je sve to činio pred ljudima koji nisu bili sposobni pozitivno odgovoriti niti povjerovati u Njega, onda je to bila šala.
Budući da Gospodin prekorava Židove zbog njihova nevjerovanja, jasno je da im je pružao ruku. Mnogi su Židovi, poput Faraona u Izlasku 8, otvrdnuli vlastita srca pred onim što su vidjeli. U oba je slučaja Bog pokazao svoju silu preko svojega „prsta”. Faraon nije bio spreman razmotriti dokaze koji su mu bili pred očima jer je cijenio financijsku korist koju je imao od svojih židovskih robova. Većina vjerskih vođa u Kristovo vrijeme nije bila spremna prepoznati djelovanje Božjega prsta pred vlastitim očima jer su voljeli svoje ugledne položaje u narodu.
Ako nismo robovi teološkoga sustava koji inzistira na tome da Bog ne pruža ruku cijelom čovječanstvu, shvaćamo da je Mojsije pružao ruku Faraonu. Isus je pružao ruku cijelom izraelskom narodu, uključujući i vjerske vođe.
„Prst Božji” pruža ruku svim ljudima. Oni mogu odbiti vidjeti ga i otvrdnuti svoja srca. Ali ako su spremni pogledati, vidjet će istinu.
_______
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Marko: Pouke o učeništvu.
