U Luki 9,57–62 trojici ljudi je dana prilika da slijede Krista. To su ljudi koji su vjernici i koji sada mogu hodati Njegovim stopama kao učenici. Iako svaki od njih ima vječni život, nijedan od trojice ne razumije koliko će ih to stajati da budu učenici Gospodina i da budu veliki u Njegovu kraljevstvu.
Prvi i treći čovjek prilaze Gospodinu i govore Mu da Ga žele slijediti u učeništvu. Drugi čovjek je drukčiji. Krist prilazi njemu. Gospodin ga izdvaja i nudi mu povlasticu da bude blizu Njega. Kada mu kaže: „Slijedi me“ (r. 59), čovjek se podsjeća kako je Gospodin iste riječi rekao Leviju kada je pozvao carinika da bude u Njegovu užem krugu (Luka 5,27). Ovaj je čovjek bio povlašten pojedinac!
Čovjek ne razumije koliko je povlašten. Kaže Gospodinu da će Ga slijediti, ali da najprije mora pokopati svoga oca. Njegov je otac još uvijek živ, a čovjek želi čekati dok mu otac ne umre kako bi mogao izvršiti dužnosti vjernoga sina koje su se u toj kulturi očekivale.
Problem je bio u tome što je to bilo jedinstveno razdoblje. Gospodin je išao u Jeruzalem da umre. Nudio je kraljevstvo narodu Izraela. Vrijeme je bilo presudno. To je bio glavni razlog zašto je čovjeku rekao: „Neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.“ Čovjek je rekao da će prihvatiti Gospodinovu ponudu, ali prema vlastitom rasporedu. Mogla je proći godina ili dvije prije nego što bi mogao slijediti Gospodina. Nije znao da bi do tada Gospodin već bio umro, uskrsnuo i uzašao te sjedio zdesna Ocu.
Nitko danas nije imao takav poziv. Gospodin nije osobno prišao nijednom od nas i rekao nam da Ga slijedimo na putu u Jeruzalem. Nije nijednom od nas rekao da zanemarimo svoje obiteljske odgovornosti.
Propovjednici i drugi uključeni u službu ponekad se pozivaju na ovakav redak kada govore o svome „pozivu“. Poput čovjeka u Luki 9,59, tvrde da imaju poseban poziv slijediti Gospodina kakav drugi vjernici nemaju. Naravno, za razliku od tog čovjeka, oni se svome pozivu odazivaju.
Sve je to besmislica.
Činjenica je da je svaki vjernik pozvan od Gospodina. Autor Poslanice Hebrejima govori svojim čitateljima da su „sveta braća“ i da imaju „nebeski poziv“ (Hebrejima 3,1). Taj je poziv vladati s Kristom u Njegovu kraljevstvu. Na taj poziv odgovaraju ostajući Mu vjerni usred poteškoća s kojima se suočavaju.
Petar govori isto to. Petar kaže svojim čitateljima da učine svoj „poziv i izbor sigurnim“. Potiče ih da duhovno rastu kako bi imali obilan ulazak u Kristovo kraljevstvo (2 Petrova 1,5–11). Gospodin je svakog vjernika pozvao da bude velik u Njegovu kraljevstvu i da od Njega primi veliku nagradu.
Gospodin nije osobno rekao nijednome od nas da napusti roditelja. Njegova zemaljska služba u Izraelu bila je na mnogo načina jedinstvena. Ali On nas je pozvao. Poziva nas jer želi da Mu budemo vjerni u našim sadašnjim okolnostima. Poziva nas da budemo veliki u Njegovu kraljevstvu.
Na taj smo način baš poput čovjeka iz Luke 9,59. Gospodin nam, kroz svoju Riječ, govori: „Slijedi me!”
______
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
