Mnogi ljudi u crkvama danas vjeruju da istinski vjernik ne može moralno posrnuti – barem ne previše. Prema njihovoj teologiji, ako takva osoba posrće dulje vrijeme, takvo što pokazuje da je ta osoba zapravo lažni vjernik.
Međutim, oni koji razumiju Božju milost znaju da je takva teologija besmislica. Biblija uči da vjernik može doživjeti pad u svom kršćanskom životu – čak i težak i dugotrajan pad. To se odnosi i na vjernike koji su prethodno živjeli pravedno i poslušno Gospodinu.
Dema je poznat primjer. Bio je vjerni službenik crkve, surađivao je s Pavlom na misijskim putovanjima. No, tada se zaljubio u svijet i napustio Pavla upravo kad mu je najviše trebao (2. Timoteju 4:10). Petar također piše da i zreo vjernik može pasti (2. Petrova 2:20-22).
Vjernici koji padnu ne gube vječni život. No koja je cijena toga? Čitatelji ovog bloga moći će brzo dati biblijski odgovor. Takvi vjernici gube vječne nagrade i izlažu se Božjoj stezi u ovom životu. Sve to stoji.
Ali postoji još jedna posljedica takvog pada, o kojoj rijetko govorimo. Takvi moralni padovi negativno utječu na druge vjernike. Koristit ću riječ „razočaranje“, iako bi i druge riječi bile prikladne.
Kad je Dema napustio Pavla i otišao u Solun, što su vjernici u tom gradu mislili kada su ga vidjeli? Ako su ga poznavali dok je vjerno služio Gospodinu, sigurno su bili obeshrabreni. Nevjernici koji su znali za njegovu prošlost mogli su pokazivati na Demu i izrugivati kršćane u Solunu. Mogli su reći da je Dema konačno progledao i pokazao koliko je glupo živjeti pravedno. Tvrdili bi da je Dema bio budala što je slijedio Pavla. Time bi implicirali da su i vjernici u Solunu koji su služili Gospodinu – također budale. Dema je čak imao privilegij raditi rame uz rame s Pavlom. Nevjernici bi rekli da je bio mudar što je napustio takav način života. Vjernicima u Solunu zasigurno nije bilo lako odgovoriti na takve optužbe.
Salomon kaže isto u Izrekama 25:25-26. Ističe kako je osvježavajuća hladna voda za umorna čovjeka. No postoji i drugačija voda. Kako je to piti zagađenu vodu ili vodu iz blatnjavog potoka?
Salomon uspoređuje to dvoje. Kaže da je piti čistu hladnu vodu poput primanja dobre vijesti. To nas ohrabruje. Čini nas sretnima.
Piti zagađenu vodu suprotnost je tomu. To je poput primanja loše vijesti. No Salomon je precizan. Kaže nam na koju lošu vijest misli. Loša je vijest kad „pravednik poklekne pred zločincem“. U slikovitom prikazu, Salomon kaže da kad vidimo kako pravedan čovjek pada, to je poput pijenja vode iz zagađenog izvora. Zamislite da dođete do izvora vode tražeći okrjepu – i nađete odvratnu, prljavu vodu. Kakvo razočaranje!
Skloni smo misliti da naš duhovni život utječe samo na nas same. To nije točno. Naši životi utječu i na druge. Vjernik – osobito onaj koji je bio vjeran i zreo – kad padne u grijeh negativno utječe na druge vjernike. To uključuje njegovu obitelj, prijatelje i članove crkve. Kada vide pad voljene osobe ili prijatelja, to je poput pijenja zagađene vode.
Gospodin nas je pozvao da ljubimo jedni druge, osobito svoje suvjernike. Možda toga nismo svjesni, ali „otpali“ kršćanin ne ljubi druge. On misli samo na sebe. Upravo je to učinio Dema.
Zaključak: Imamo odgovornost prema svojoj braći i sestrama u Kristu. Neka naši životi budu poput hladne čaše vode na vruć dan. Biti će biti ako služimo Gospodinu i jedni drugima. Nemojmo ih razočarati.
_________
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
