U Marku 6:12-13, Isus šalje dvanaest učenika Izraelskom narodu. Bilo bi vrlo uzbudljivo biti dio te grupe. Propovijedali su istu poruku koju su propovijedali Ivan Krstitelj i Gospodin. Isus je Krist. Oni koji povjeruju u Njega za to će primiti vječni život. Kad bi se narod kao cjelina pokajao za svoje grijehe, Božje kraljevstvo bi došlo do te generacije.
Ivan i Isus propovijedali su velikom mnoštvu. Tako i Dvanaestorica. Imali su privilegiju otići u brojne židovske gradove s ovom radosnom viješću.
Ali bilo je još toga. Snagom koju im je dao Gospodin mogli su činiti čuda. Istjerivali su demone i izliječili mnoge bolesnike.
Ne sumnjam da su mnogi koji su ih čuli kako govore i vidjeli kako čine ova čuda bili impresionirani ovim ljudima. Također sam uvjeren da su Dvanaestorica imala trenutke u kojima su bili ponosni na svoja postignuća. Za njih bi bilo lako zaključiti da su bili uspješni učenici. Rezultati su govorili sami za sebe. Kako bi se mogao mjeriti uspjeh osim prisutnošću i obožavanjem velikog mnoštva?
Takav pogled na uspjeh, međutim, može dovesti do katastrofalnog rezultata. Učenik može osjetiti da se uspjeh postiže kada su ljudi privučeni njemu. Ako je puno ljudi impresionirano njegovim darovima i sposobnošću govora, onda mu ide dobro.
Ali to nije ono što čini uspješnog učenika. Čak i u Marku 6 vidimo kako mjeriti takav uspjeh. U stihu 30, učenici se vraćaju iz svoje službe narodu. Ne znamo koliko su dugo bili na ovoj propovjedničkoj turneji, ali kada su došli Gospodinu, ispričali su mu sve o tome. Nije iznenađujuće da su mu rekli “što su učinili… i poučavali.”
Prava mjera onoga što su učinili dolazi u sljedećim stihovima. U stihu 31 Marko bilježi da je veliko mnoštvo ljudi došlo čuti Isusa. Učenici su rekli tisućama ljudi da je Isus Krist. Činili su čuda koja su činili jer su bili Njegovi veleposlanici. Ljudi su sada dolazili vidjeti pravu stvar.
Svaki ponos koji su Dvanaestorica mogla osjećati dok su propovijedali i liječili ljude u raznim gradovima bio je neumjesan. Posao učenika nije impresionirati ljude. Posao učenika je ukazati ljudima na Krista. Kad je mnoštvo došlo čuti Onoga o kome su govorili učenici, On ih je čudesno nahranio. Pokazao im je da je On njihov pastir (Marko 6:39-43). Dvanaestorica su bila ništa bez Njega.
Pitam se što su Dvanaestorica mislila kad su ljudi izašli čuti Gospodina kako govori. Jesu li zamjerali – barem malo – što je fokus bio na Njemu? Ili su imali stav Ivana Krstitelja – “On mora rasti, a ja se umanjivati”?
Bilo bi razumljivo da su osjetili trunku ljubomore. Ali uvjeren sam da su takvi osjećaji prošli dok su stjecali duhovnu zrelost.
Možemo upasti u istu zamku. Možemo misliti da smo uspješni Kristovi sljedbenici kada su ljudi impresionirani svime što bismo mogli postići. Ali prava mjera uspjeha je kada ljude usmjerimo na Njega.
_________
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
