Istražujete Pisma jer mislite, da imate u njima život vječni! Upravo su ona, koja svjedoče za mene. Ipak vi nećete da dođete k meni, da imate život. Ivan 5:39–40
Moj prijatelj Vince Deegan prije otprilike dvadeset godina upozorio me je na snagu teksta iz Ivana 5:39–40 dok smo zajedno bili u crkvi. Nedavno mi je poslao kratko dodatno zapažanje koje me potaknulo da napišem ovaj blog. Vince je napisao:
Postoje neki dodatni uvidi u Ivanu 5:39. Isus je vrlo jasno pokazao da vječni život nipošto nije bila nova zamisao među Židovima. Umjesto toga, vječni život bio je uobičajena misao (i cilj) i upravo razlog zbog kojega su oni uopće proučavali Pisma. Dakle, činjenica da su Židovi već tražili vječni život daje vrlo vjerojatan razlog zašto im On nije morao posebno reći da vjeruju Njemu za taj isti vječni život koji su već tražili. Oni su već tragali za vječnim životom. Ono u što još nisu vjerovali je to da je On jedini koji im može dati život vječni, što je On pojasnio u Ivanu 5:39–40.
Kad je Gospodin Isus govorio o vječnom životu, mislio je na sadašnje posjedovanje koje traje zauvijek. Taj život nikada ne može biti izgubljen.
To nije bilo ono što su legalistički Židovi tražili. Oni su tražili ono što mnogi kalvinisti danas nazivaju konačnim spasenjem. U njihovom shvaćanju, čovjek nije mogao dobiti vječni život osim ako ne bi ustrajao do kraja života u držanju Božjih zapovijedi. Oni su se usredotočili na dvije najveće zapovijedi: ljubiti Gospodina i ljubiti bližnjega. Mislili su da će svi koji budu umrli kao “dobri Židovi” zadobiti vječni život.
Bili su u zabludi na dva načina: 1. mislili su da se držanjem zakona, a ne vjerom u Krista, stječe vječni život, i 2. mislili su da vječni život ne započinje dok ne umru.
Gospodin Isus ih je jasno ispravio u prvoj točki. Rekao je: “Ali vi ne želite doći k meni [tj. vjerovati u mene]i da biste imali život.”
Pitam se nije li ih također ispravljao i u drugoj točki. Kad je rekao “da biste imali život,” što implicira da život počinje u trenutku vjere. Naravno, to je potpuno jasno u stihovima poput Ivana 3:16; 5:24; 6:35, 37, 39, 47; 11:25–27; i 20:31. Ali čak i u Ivanu 5:39–40 razumije se da onaj tko vjeruje u Njega ima vječni život.
Neki biblijski učenjaci kažu da u hebrejskim Pismima nema pojma o vječnom životu. Ivan 5:39–40 pokazuje da to nije točno. Gospodin je govorio ljudima koji su bili uronjeni u Stari zavjet. To je bilo prije nastanka Crkve. On se pozvao na hebrejska Pisma i rekao da ih oni istražuju kako bi pronašli vječni život. Oni se nisu usprotivili, jer su zaista tražili vječni život u Tanakhu.
Otkako mi je Vince ukazao na Ivan 5:39–40, ti su stihovi postali jedni od mojih najdražih u mom evangelizacijskom “priručniku”. Pomažu mi da ostanem usredotočen na milost.
iGospodin je izjednačio dolazak k Njemu s vjerom u Njega u Ivanu 6:35: “Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti, i tko vjeruje u mene, neće nikada ožednjeti.” Usporedite Ivan 7:37 i Matej 11:28. Ići za Njim je pitanje učenika: “Ako tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi.” Vidi i Luka 14:27. (Usput rečeno, Matej 11:29 je stih o učenju, jer Gospodin govori o uzimanju Njegova jarma na sebe i učenju od Njega, što su oba pojma od učenika.)
___________
Bob Wilkin (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) osnivač je i izvršni direktor Grace Evangelical Society (Evanđeosko Društvo Milost) i suvoditelj radija Grace in Focus (Milost u Fokusu). Živi u Highland Villageu u Teksasu sa suprugom Sharon. Njegove najnovije knjige su Samo vjera u stotinu stihova i Okreni se i živi: Snaga pokajanja.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org


