U 1. Timoteju 3 Pavao navodi uvjete za starješinu u crkvi. U retku 2 kaže da mora biti „sposoban poučavati“ (NKJV). To ima smisla. Crkveni vođa trebao bi biti sposoban poučavati zdrav nauk.
No uvijek sam imao neka pitanja o tom zahtjevu. Može li čovjek biti starješina ako je ispravan u nauku, ali nije osobito dobar u javnom poučavanju? Možda može razgovarati o teologiji jedan-na-jedan, ali ne i pred skupinom. Svi smo susreli takve vođe u crkvi. U 1. Timoteju 5,17 Pavao izričito spominje starješine koji se „trude u riječi i nauku“, što podrazumijeva da neke starješine to ne čine.
Izraz „sposoban poučavati“ prijevod je jedne jedine grčke riječi. Jedini drugi put kada se pojavljuje u Novom zavjetu jest u 2. Timoteju 2,24. Ondje Pavao kaže da sluga Gospodnji ne smije „biti svadljiv, nego blag prema svima, sposoban poučavati, strpljiv…“ Ostali zahtjevi za slugu Gospodnjega odnose se na poniznost. Dodatak „sposoban poučavati“ čini se pomalo izvan mjesta. Izraz „poučljiv“ bolje bi se uklopio s ostalim zahtjevima u tom retku.
Nedavno mi je prijatelj koji poznaje grčki jezik mnogo bolje nego ja predložio da „sposoban poučavati“ nije najbolji prijevod za 1. Timoteju 3,2. Grčka riječ prevedena kao „sposoban poučavati“ jest pridjev. Jasno je da je povezana s glagolom „poučavati“. No je li glagolski aspekt tog pridjeva pasivan ili aktivan? (Glagoli mogu biti aktivni ili pasivni.)
Ako je aktivan, tada bi „sposoban poučavati“ bio prihvatljiv prijevod. Ali ako je pasivan, bolji bi prijevod bio „poučljiv“. Ako je pasivan, tada Pavao govori da starješina mora biti poučljiv. Mudar starješina razumije da ne zna sve. Spreman je promijeniti svoje stajalište ako ga Sveto pismo suoči s nekom pogrešnom idejom. To bi se svakako uklapalo u ostale zahtjeve za slugu Gospodnjega navedene u 2. Timoteju 2,24. Poučljiv starješina je ponizan.
Iako se ta riječ u Novom zavjetu nalazi samo na ta dva mjesta, pojavljuje se i u svjetovnim spisima iz vremena Novoga zavjeta. Na barem nekoliko mjesta riječ ne znači „sposoban poučavati“, nego „poučen“. U Titu 1,9 starješina je opisan kao onaj koji je „poučen“. Pavao koristi vrlo sličnu riječ onoj koju koristi u 1. Timoteju 3,2 i 2. Timoteju 2,24. Jedini način da starješina bude poučen jest da bude poučljiv.
Govori li Pavao u 1. Timoteju 3,2 da starješina mora biti sposoban poučavati ili da mora biti poučljiv? (Mnogi bi rekli: oboje!) Ako je ovo drugo, tada Pavao govori da vođa crkve mora biti učenik Biblije. On je odgovoran za poučavanje drugih, pa se mora podložiti onome što Božja riječ govori i učiti iz nje kako bi mogao poučavati stado.
Nisam spreman „poginuti na ovom maču“, odnosno tvrdoglavo braniti ovo stajalište pod svaku cijenu. Ali jako mi se sviđa ono što je moj prijatelj rekao. Iako vođa treba biti poučljiv, to vrijedi i za sve vjernike. Prema mom iskustvu, jedna od najvećih prepreka koje vjernici imaju u razumijevanju nauka jest sklonost da budu nepoučljivi. Možemo upasti u zamku da mislimo kako sve znamo. Čuli smo nešto od vrlo cijenjenog učitelja ili propovjednika i time je pitanje riješeno. Postajemo nespremni dopustiti Svetom pismu da promijeni naš način razmišljanja. Vrlo je lako postati nepoučljiv.
Je li Pavao želio da glagolski pridjev u 1. Timoteju 3,2 ima aktivno značenje („sposoban poučavati“) ili pasivno („poučljiv“)? Mislim da je moj prijatelj u pravu. No čak i ako vjerujete drukčije, mislim da se svi možemo složiti da učitelj Biblije i sam mora biti poučljiv.
________
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Marko: Pouke o učeništvu.
