U Luka 6:20, Gospodin počinje Govor na Gori, važna poruka koja se bavi učeništvom. To nije evanđeoska poruka. Mogli bismo reći da upućuje vjernike kako biti veliki u Kristovom kraljevstvu. Oni koji su veliki u Njegovom kraljevstvu biti će Mu bliži u onaj dan. Oni su također vjernici koji su Mu bliži u ovom životu. Dok svi vjernici imaju vječni život koji se nikada ne može izgubiti, ne uživaju svi vjernici niti ga doživljavaju u istom stupnju. Kršćani mogu imati bogato iskustvo vječnog života i sada i zauvijek (Ivan 10:10).

Stoga nije iznenađujuće da Gospodin počinje propovijed govoreći o vrsti vjernika koji je “blagoslovljen” (6:20-23). Isus kaže da će vjernik koji pati radi Njega doživjeti veliku nagradu. Gospodin daje do znanja vjerniku koji ga želi slijediti da će svaki uključeni trošak biti vrijedan cijene.

Kao što smo i očekivali, slušateljstvo ove propovijedi čine vjernici. Luka kaže da je Isus, kad je počeo govoriti, pogledao “Svoje učenike” (6:20). Evanđelje po Luki napisano je za vjernike, pa je logično da bi se u tom evanđelju duga propovijed poput Govora na Gori bavila učenjima usmjerenim prema vjernicima.

Međutim, nedavno sam vidio razlike u toj publici. Neposredno prije izricanja ove poruke, Gospodin se penje na goru moliti. Nakon cijele noći molitve, On odabire dvanaest apostola koji će mu biti najbliži tijekom Njegove zemaljske službe. Rečena su nam čak i njihova imena (6:12-16). Zatim poziva ovu dvanaestoricu da se popnu na planinu da budu s Njim.

Kad su On i Dvanaestorica sišli s planine u ravnicu, rečeno nam je da ga je susrelo mnoštvo drugih učenika. Ovi učenici nisu bili Dvanaestorica, koji bi činili Kristov najintimniji krug, ali su bili Njegovi učenici.

Ali tu je bila i druga grupa ljudi. Za razliku od druge dvije skupine, oni se ne nazivaju “učenici”. Nazivaju se “veliko mnoštvo”. Marko kaže da su to bili oni koji su došli s raznih mjesta čuti Ga kako govori. Dobit će tu priliku na gori taj dan. Neki od njih došli su iz dalekih krajeva da Ga čuju.

Kakvi su ljudi činili to mnoštvo? Zasigurno je u toj skupini bilo vjernika. Isus je propovijedao da je On Krist i dokazao je to čudesnim moćima koje je demonstrirao. Ti su vjernici putovali kako bi čuli kako govori Onaj za koga su znali da je Krist.

Mislim da ne čitam previše u izvještaju da vidim vjernike u toj publici u tri skupine. Prva skupina su oni koji su najbliži Gospodinu. Ovo su Dvanaestorica. Mogli bismo reći da su imali sjedala u prvom redu. Iza njih je bila skupina drugih “učenika”. Riječ učenik znači onaj koji je učenik i opisuje one koji žele slijediti Gospodina. Oni nisu tako blizu Gospodinu kao Dvanaestorica, ali su Mu bliži od vjernika koji nije učenik.

Iza ove veće skupine učenika stajali su vjernici koji nisu bili učenici. Luka ih ne naziva tim imenom. To je jedna slika od ljudi koji su udaljeniji od Gospodina od svih onih koji se nazivaju učenicima. Mogli bismo reći da su sjedili na jeftinim mjestima.

Drugim riječima, kako je Gospodin učio mnoštvo vjernika, neki su mu bili vrlo blizu, neki malo dalje, a neki još dalje. On je u svojoj propovijedi govorio o onima koji će biti blagoslovljeni u kraljevstvu. Dio tog blagoslova bit će privilegija biti blizu Njega.

U kraljevstvu će mu neki vjernici biti bliži od drugih. Oni koji će Mu biti najbliži bit će oni koji će slušati i pokoravati se onome što im je rekao.

U kraljevstvu, zar ne bi bilo sjajno imati sjedalo u prvom redu?

________

Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.

Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org.