No milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna; naprotiv, potrudih se više od njih sviju — ali ne ja, nego milost Božja sa mnom (1 Korinćanima 15,10).
S Kristom sam razapet; i ne živim više ja, nego Krist živi u meni; a život koji sada živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega, koji me je ljubio i samoga sebe predao za mene (Galaćanima 2,20).
Boj sam dobar bio, trku završio, vjeru sačuvao. Nadalje, pripravljen mi je vijenac pravednosti koji će mi u onaj dan predati Gospodin, pravedan sudac. I ne samo meni nego i svima koji ljube njegov pojavak (2 Timoteju 4,7–8).
Ratar koji se trudi prvi treba primiti od uroda (2 Timoteju 2,6).
Ne znate li da u trkalištu svi trkači, doduše, trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki pak koji se natječe u svemu se suzdržava; oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.
Ja dakle tako trčim – ne kao neizvjesno; tako udaram šakom – ne kao da mlatim zrak. Naprotiv, morim svoje tijelo i podjarmljujem da, pošto sam drugima propovijedao, sȃm ne budem odbačen (1 Korinćanima 9,24–27).
Ako ustrajemo, s njim ćemo i kraljevati, ako ga niječemo, i on će nas zanijekati; (2 Timoteju 2,12).
Pročitao sam mnoga djela ljudi unutar šire zajednice Besplatne milosti koji zastupaju Kesvičko, odnosno učenje o „zamijenjenom životu“. Pitanje milosti i djela vrlo je rašireno u Kesvičkoj teologiji.
Dr. Charles Ryrie napisao je knjigu pod naslovom Balansiranje kršćanskog života. Ravnoteža je važna u kršćanskom životu, a to je osobito istinito kada se borimo s pitanjem Božje milosti i djela koja On želi da činimo.
Prije nego što nastaviš čitati, pogledaj gore navedene stihove i vidi možeš li uočiti potrebu za ravnotežom u ovom pitanju.
Čitajući samo prva dva teksta, bez ikakvog drugog Pisma, mogli bismo zaključiti da je kršćanski život u potpunosti pasivan. Krist je jednostavno preuzeo Pavlov život. Mogli bismo nagađati da to čini samo za apostole. Ili možda to čini za sve vjernike.
Ali što ako pročitaš posljednja četiri Pavlova teksta? Pomislio bi da svaki vjernik, uključujući apostole, mora ulagati napor i da pobjeda u kršćanskom životu nije zajamčena.
Ključ je u uravnoteženju obje istine.
Istina je da Bog osposobljava vjernike da žive pobožnim životom. Samo po Njegovoj dobrohotnosti, to jest, po Njegovoj milosti možemo Mu ugoditi. Ali iako je Njegova milost dovoljna, ona mora biti povezana s našim naporom. Pavao koristi sportske, vojne i poljoprivredne slike. Moramo se boriti, trčati, marljivo raditi i ustrajati kako bismo bili izabrani od Krista na Bemi da s Njime zauvijek vladamo.
Svi će vjernici biti u kraljevstvu (Ivan 3,16). Ali samo nadvladavajući, pobjedonosni vjernici vladat će s Njime zauvijek.
Ako mislimo da možemo živjeti kršćanski život bez Božjeg osposobljenja, tada idemo prema duhovnom padu. Ali ako mislimo da će Bog živjeti kršćanski život umjesto nas ako se samo prepustimo i ne ulažemo nikakav napor, tada idemo prema drugoj vrsti duhovnog pada.
Umjesto „Ne trudi se, samo se osloni“, misli: „Trudi se dok se oslanjaš.“ Umjesto „Pusti i prepusti Bogu“, misli: „Idi i čini, a Bog će biti sa mnom na svakom koraku.“
Usredotočite se na milost i vaš kršćanski život bit će uravnotežen i ugodan Bogu.
_________
Bob Wilkin (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) osnivač je i izvršni direktor Grace Evangelical Society (Evanđeosko Društvo Milost) i suvoditelj radija Grace in Focus (Milost u Fokusu). Živi u Highland Villageu u Teksasu sa suprugom Sharon. Njegove najnovije knjige su Samo vjera u stotinu stihova i Okreni se i živi: Snaga pokajanja.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
