Mnogi u kršćanstvu smatraju da kad god Biblija spominje pravednike, da se to odnosi na one koji su nanovo rođeni. Prema tom shvaćanju, tko god je pravedan u svom položaju pred Bogom – to jest, opravdan – također je pravedan i u svom svakodnevnom životu.

Neki u kršćanstvu tvrde da, ako pravedna osoba prestane živjeti pravedno, gubi vječni život i prestaje biti opravdana pred Bogom.

Drugi pak kažu da, ako pravedna osoba prestane biti pravedna u svojim iskustvima, tada neće zadobiti ono što nazivaju konačnim spasenjem, osim ako se ne pokaje i ponovno ustraje u pravednom življenju.

Međutim, prema Pismu, nanovo rođeni su oni koji vjeruju u Isusa za vječni život – bez obzira na to žive li pravedno ili nepravedno (Ivan 3:16; Efežanima 2:8-9).

Istina je da Biblija naziva pravednicima one koji žive pravedno. No, nije istina da Biblija uči kako su svi vjernici pravedni i u svom iskustvu. Neki nanovo rođeni ljudi žive pravedno, a neki ne.

U Pismu postoji motiv blagoslova i prokletstva. To je ideja da Bog blagoslivlja poslušnost, a kažnjava neposlušnost. U tom slučaju nije problemu tko ima vječni život, a tko ne. Pitanje su blagoslovi ili prokletstva u ovom životu.

Zato, kada u Pismu vidite izraze poput pravedni, pravednik, bogobojazan ili mudar, nemojte odmah pomisliti na nanovo rođene. I kad vidite izraze poput nepravedni, bezbožni, bezumni ili zli, nemojte odmah pomisliti na duhovno mrtve. Vjernici mogu iskusiti Božje kazne, a nevjernici mogu iskusiti Božje blagoslove.

U engleskoj Bibliji izraz “the righteous” (pravednici) se pojavljuje samo devet puta u Novom zavjetu u kontekstu ljudi. U svih devet slučajeva odnosi se na one koji žive pravedno (Matej 9:13; 13:43; 23:29; 25:37, 46; Marko 2:17; Luka 5:32ⁱ). Gospodin nije došao pozvati pravednike na pokajanje, već grešnikeⁱⁱ.

Grčka riječ dikaios (pravedan) pojavljuje se 81 put u Novom zavjetu, ali se rijetko odnosi na ljude. U mnogim slučajevima prevodi se kao „pravedan“ ili „pravičan“. Evo nekoliko primjera:

Matej 1:19: Josip je bio pravedan čovjek u svom životu.

Matej 10:41 (3x): Tko primi pravednika, primit će nagradu pravednika.

Luka 1:6: Elizabeta i Zaharija, roditelji Ivana Krstitelja, bili su pravedni pred Bogom, hodajući u Njegovim zapovijedima.

Luka 23:50: Josip iz Arimateje bio je dobar i pravedan čovjek.

Djela 10:22: Kornelije je nazvan pravednim čovjekom prije nego što je bio nanovo rođen (usp. Djela 11:14). Iako su to rekli nevjernici, Luka ga u nadahnutom Pismu naziva „pobožnim i bogobojaznim“ (Djela 10:1).

Hebrejima 11:4: Abel je bio pravedan u svom životu.

Jakov 5:16: Molitva pravedna čovjeka ima veliku snagu.

Otkrivenje 22:11: Tko je pravedan, neka i dalje živi pravedno.

Nijedan od tih primjera ne sugerira da svi vjernici žive pravedno ili uvijek ustraju u pravednom življenju. Oni se jednostavno odnose na ljude koji u tom trenutku žive pravedno.

Našao sam samo tri primjera gdje riječ dikaios vjerojatno označava one koji su pravedni u svom položaju pred Bogom (ali ne nužno u svom iskustvu): Matej 13:49; Luka 14:14; Djela 24:15.

U Starom zavjetu je još izraženije.

Postoji četrnaest referenci na „pravednika“ u SZ. Sve se odnose na iskustvo (Job 12:4; 27:17; Ps 7:9; 37:12; Izreke 3:33; 4:18; 17:15; 21:15; Iza 26:7; 29:21; Tužaljke 4:13; Amos 5:12), osim Habakuk 2:4: „pravednik će živjeti od svoje vjere“. Čak i taj stih može označavati iskustvo, ako se misli da oni koji žive pravedno – žive po vjeri.

U Starom Zavjetu se riječ pravedan koristila 134 puta.. To bi bilo vrlo vrijedno proučavanje. Sve se, čini se, odnose na iskustvo. Na primjer: Postanak 18:23, 25; Psalam 1:5, 6; 34:15; 37:21; Izreke 11:23, 30, 31; Malahija 3:18.

Nažalost, većina komentatora smatra da se pojmovi „pravedni“ i „pravični“ u SZ i NZ odnose na nanovo rođene. Prema njihovom mišljenju, oni koji su nanovo rođeni žive pravedno u svom iskustvu.

Ross komentira Psalam 1:5:

Na temelju kontrasta između bogobojaznih i bezbožnika, psalmist piše da će Bog razdvojiti pravedne od zlih na sudu. Pravedni su oni koji su u savezu s Gospodinom, koji žive po Njegovoj Riječi i koji donose plodove vječne vrijednosti. Bog će odvojiti pravednike i grešnike kao što čovjek odvaja pšenicu od kukolja (Psalmi, BKC, str. 791).

Ako je to smisao, tada Psalam 1 proturječi Ivanu 3:16.

Vječni život je dar. Nije potrebno živjeti pravedno da bi se zadobilo ili zadržalo spasenje.

Moramo živjeti pravedno da bismo primili Božje blagoslove sada te nagrade na Kristovu sudačkom prijestolju (Bema).

Pitanje u Pismu kad se govori o pravednicima i pravičnima nije tko je nanovo rođen. Nego je pitanje tko živi pravedno, bogobojazno.

i Za raspravu o 1. Petrovoj 4:18 vidi Zane Hodges, 1-2 Petrova i Juda, str. 59. Spasenje duše u Prvoj Petrovoj ne odnosi se na regeneraciju (nanovo rođenje). Ono se odnosi na puninu života sada i u budućem životu.

ii Zapanjujuće je da većina tumača potpuno izvrće ovu izjavu. Oni misle da je Gospodin mislio kako smo svi nepravedni, ali da nije došao pozvati na pokajanje one koji misle da su pravedni. Međutim, Pismo jasno kaže da neki jesu pravedni i da im nije potrebno pokajanje, već samo priznanje grijeha i hodanje u svjetlu (1. Ivanova 1:7, 9).

________

Bob Wilkin (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) osnivač je i izvršni direktor Grace Evangelical Society (Evanđeosko Društvo Milost) i suvoditelj radija Grace in Focus (Milost u Fokusu). Živi u Highland Villageu u Teksasu sa suprugom Sharon. Njegove najnovije knjige su Samo vjera u stotinu stihova i Okreni se i živi: Snaga pokajanja.

Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org