U jednom od najboljih starozavjetnih odlomaka o uskrsnuću, Job izjavljuje:
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima. (Job 19:25-27)
Ovi stihovi, zajedno sa ostalima (Daniel 12:1-2; Izaija 26:19; Hošea 13:14; Psalam 16:9-11), se često koriste kako bi pokazali da starozavjetni sveci nisu samo vjerovali u dolazak Mesije, već i da će kroz Njega živjeti zauvijek. Job je razumio da njegov Otkupitelj dolazi i da će ga jednog dana vidjeti u svom tijelu.
Za proljetno izdanje časopisa JOTGES iz 2003. godine, Bob Bryant je napisao članak (vidi ovdje) pod naslovom „Kako su ljudi bili spašeni prije nego što je Isus došao?“ U članku Bryant komentira na ove stihove:
Dvije tisuće godina prije nego što je Isus došao, Job je znao da njegov Otkupitelj dolazi na ovu zemlju kako bi platio cijenu za njegove grijehe. Job je imao sigurnu nadu da će, zahvaljujući svom Otkupitelju, živjeti s Bogom nakon smrti (strana 64).
Ovo je prekrasan odlomak koji govori o konzistentnoj poruci – prisutnoj i u Starom i Novom zavjetu – o vječnom životu u Kristu. No, u ovim stihovima postoji više od same spasonosne primjene.
U 18. poglavlju, Job je podvrgnut još jednom napadu od svojih prijatelja – ovaj put od Bildada (18:1 i dalje). U 19. poglavlju, Job govori da ga je Bildad deset puta prekorio, mučeći njegovu dušu i duhovno ga zlostavljajući nepravednim napadima (19:2-3). Job kaže da je otuđen od svojih poznanika, da su ga rođaci napustili te da su ga bliski prijatelji zaboravili (19:13-14). Čak ga i sluge tretiraju kao pariju. Potpuno je izopćen od sviju u svom životu zbog patnje koju proživljava. Čak ga i žena i djeca smatraju odvratnim (19:17-18). Tako Job nije pretrpio samo gubitak zemlje, bogatstva, djece i zdravlja; već je i njegovo ugled također uništen zbog stigme povezane s patnjom. Njegova fizička patnja je ključan element u kontekstu. U 20. stihu, Job kaže da se njegove kosti priljubljuju uz kožu. Job sjedi u potpunom propadanju i bijedi.
Stihovi 25-27 pokazuju da Job jasno razumije da će živjeti zauvijek. Želio bih reći da se Job veseli i gleda na vječnost s velikim očekivanjem od same perspektive da jednostavno će biti u vječnosti. On također zna da će njegov Otkupitelj jednog dana otkupiti njegovo fizičko tijelo i opravdati njegov život. Ukratko, u ovom trenutku očaja Job se ne raduje specifično vječnom životu. Umjesto toga, on se drži nade u nadolazeće opravdanje.
Riječ Otkupitelj je hebrejska riječ gō’ali. Znači „otkupitelj, osvetnik, ili onaj koji ponovno prisvaja svoje“. Nelsonova Studijska Biblija daje zanimljiv komentar:
Job izražava svoje povjerenje u svog živog Otkupitelja, što se u ovom pravnom kontekstu može prevesti kao “Osvetnik” ili Zaštitnik obiteljskih prava”(Psalam 119:154; Ruta 4:1).
Ovi opisi Krista se savršeno uklapaju u kontekst ovog odlomka. Dok Job razmišlja o svima koji su ga napustili, gleda prema Onome koji dolazi, onome koji je njegov Osvetnik, Opravdatelj i Zaštitnik. Ovo nadilazi samo Gospodinovo davanje vječnog života: On je također naš Otkupitelj!
U Psalmu 72:12-14, vidimo sličan koncept. Solomon govori o nadolazećem kraljevstvu Gospodnjem i opisuje buduće otkupljenje onih koji pate, govoreći:
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku:
oslobodit će ih nepravde i nasilja,
jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova.
Dvije stvari treba primijetiti u ovom odlomku. Prvo, spasenje potrebnih (13. stih) se ne odnosi na vječno spasenje od ognjenog jezera . Umjesto toga, govori o njihovom oslobođenju od patnje u budućnosti. Drugo, spasiti dušu znači otkupiti njihov život. Psalmist to objašnjava u 14. stihu, opisujući izbavljenje od tlačenja i nasilja. Gospodin nudi vječni život kroz vjeru u Njega samog. Međutim, također postoji buduće otkupljenje za siromašne i za one koji pate. Unatoč tome kako svijet tretira potrebite, vjernici koji pate su dragocjeni Gospodinu (14. stih), i On će ih blagosloviti u svom kraljevstvu (Matej 5:3-12). On će ih osvetiti te opravdati njihove živote.
S ovim razumijevanjem otkupljenja, Jobove riječi imaju mnogo veće značenje od same spoznaje da je spašen i da će biti u nadolazećem kraljevstvu. Umjesto toga, Job govori o nadolazećem danu kada će njegov život biti otkupljen od patnje i tlačenja. Također treba primijetiti da je naglasak ovdje na budućem izbavljenju. Vječni život je sadašnje vlasništvo za vjernika (Ivan 5:24). Job je već imao taj život zbog svoje vjere u dolazećeg Mesiju. Međutim, u 19. poglavlju, Job se raduje budućem otkupljenju svog tijela i opravdanju svog života pred Bogom i ljudima. Job je gledao na svog Otkupitelja zbog punog opsega izbavljenja svoje reputacije i tijela. Čak i život obilježen patnjom i ruganjem bit će uskrsnut u slavi. Job je čeznuo za ovim potpunim otkupljenjem i s nadom ga iščekivao.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org.
