Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

Brad postavlja iznimno važna pitanja o vođenju Svetog Duha kako je opisano u Rimljanima 8:14:

Pročitao sam knjigu Donošenje odluka i Božja volja od Garryja Friesena. U vezi s Rimljanima 8:14, što znači biti vođen Svetim Duhom? Možete li dati primjere vođenja Duhom iz Pisma i možda iz vlastitog života? Postoje li trenuci kada Sveti Duh izravno usmjerava vjernike? Mnogi vjernici, uključujući i mene, mogu se sjetiti trenutaka kada smo osjećali da nas Bog vodi da učinimo nešto.

Jako mi se sviđa Friesenova knjiga i slažem se s njom. Bog nas ne vodi dojmovima i osjećajima. On nas vodi Svojom Riječi.

Biti vođen Duhom znači biti usmjeren Božjom Riječju. U njegovom komentaru na Poslanicu Rimljanima, Zane Hodges daje koristan komentar:

“Širi kontekst ovdje sugerira život u skladu s objavljenom Božjom voljom kako je zapisana u Njegovoj Riječi. U takvom životu ‘pravedni zahtjev Zakona’ može biti ‘ispunjen’ u vjerniku koji ‘hodi u skladu s Duhom’ (vidi Rimljanima 8:4 i tamošnju raspravu)” (Romans, str. 221).

Naravno, ovo postavlja pitanje: govori li Pavao da svi vjernici hode u Duhu i ispunjavaju pravedni zahtjev Zakona?

Ne.

Velika je interpretacijska pogreška razumjeti izraz sinovi Božji u Rim 8:14 kao da se odnosi na sve vjernike. Pavao ovdje govori o zrelim vjernicima koji hodaju u zajedništvu s Bogom. Hodges pojašnjava:

“Ova izjava [‘to su sinovi Božji’] jednostavno ne znači da su oni koji su vođeni Duhom kršćani. Niti je Pavlova poanta dokazivanje nečijeg vječnog spasenja… S obzirom na Pavlovo učenje u Galaćanima 4:1-7, prirodno je izraz sinovi Božji (huioi Theou) shvatiti kao referencu na životno iskustvo odraslog sina koji nije pod Zakonom. Za razliku od ranije borbe (opisane u Rimljanima 7:7-25), u kojoj se obnovljeni unutarnji čovjek uzalud trudio ispuniti Božji zakon, sada je onaj koji je vođen Duhom, živi život odraslog sina koji više nije pod Zakonom (osobito vidi 6:14)” (Romans, str. 221).

Ovo nam pomaže odgovoriti na Bradovo drugo pitanje. Ako Rimljanima 8:14 ne govori o primanju dojmova i izvan biblijskom vođenju Svetog Duha, znači li to da Duh na takav način ipak djeluje u životima vjernika?

Dok sam predavao na Biblijskoj školi Multnomah (sada Sveučilište Multnomah), upoznao sam Garryja Friesena i razgovarao s njim o ovom pitanju.

Garry vjeruje, kao i ja, da svi imamo dojmove o tome što bismo trebali učiniti. Ti dojmovi su ideje koje nam padaju na pamet. Oni mogu biti dobri, bolji, najbolji ili loši. Kako bismo bili sigurni da nisu loši, moramo ih provjeriti u svjetlu Svetog pisma. Na primjer, ako neoženjeni vjerni muškarac misli da bi bilo dobro oženiti nevjernicu, može odbaciti tu misao jer je suprotna Pismu. Ako misli da bi bilo dobro prevariti na porezima, i to je loša ideja.

Ako imate dojam koji nije zabranjen Pismom, to nazivam “dozvoljenom opcijom”. To znači da Bog nije zabranio tu ideju, ali to ne znači da je ona dobra ili najbolja opcija.

Kako bismo utvrdili vrijedi li neku ideju slijediti, potrebna nam je mudrost iz Svetog pisma, iskustva i savjeta drugih.

Recimo da osjećate dojam da biste trebali oženiti vrlo privlačnu, ali nezrelu vjernicu koja je tek tri mjeseca vjerna. Iako Pismo to ne zabranjuje, vjerojatno nije mudro u tom trenutku. Ako ostane vjerna još godinu ili dvije, tada bi brak mogao biti dobra ideja.

Možda osjećate poriv da uložite svoju životnu ušteđevinu u dionice koje vam prijatelj preporučuje. Iskustvo i savjet drugih ukazali bi vam da je to loša odluka, čak i ako nije izričito zabranjena Božjom Riječi.

Čest dojam je: Mislim da me Bog vodio da posvjedočim čovjeku koji je sjedio sam na klupi, ali sam se uplašio i samo prošao dalje. Problem s ovim razmišljanjem je što svi trebaju vječni život. Ako bismo to shvatili doslovno, morali bismo zaustaviti i razgovarati sa svakom osobom koju sretnemo. U velikom gradu nikada ne bismo stigli na posao, u školu ili crkvu. Potrebna je mudrost u tome kako koristiti svoje vrijeme.

Friesen kaže, i slažem se s njim, da možemo pogledati unatrag na svoj život i zaključiti da je Bog vjerojatno bio na djelu iza kulisa, usmjeravajući nas. Bog može koristiti naše iskustvo, savjete prijatelja i dojmove. No, Friesen upozorava da u trenutku donošenja odluke ne znamo hoće li ona biti dobra, bolja ili najbolja. Sve što znamo jest da nije zabranjena Božjom Riječi. Tek retrospektivno možemo reći da je bila dobra odluka i da nas je Bog možda usmjeravao.

Velika je opasnost u traženju dojmova i osjećaja kao primarnog vodstva. Trebamo biti vođeni Božjom Riječi. Ostanite unutar granica Pisma. I dok hodate u Duhu, donosite najbolje odluke koje možete.

Budite vođeni Božjom Riječi i zadržat ćete milost u fokusu.

Ostanite usredotočeni na milost!

___________

Bob Wilkin (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) osnivač je i izvršni direktor Grace Evangelical Society (Evanđeosko Društvo Milost) i suvoditelj radija Grace in Focus (Milost u Fokusu). Živi u Highland Villageu u Teksasu sa suprugom Sharon. Njegove najnovije knjige su Samo vjera u stotinu stihova i Okreni se i živi: Snaga pokajanja.

Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org