Pavao koristi riječ spasiti (sōzō) devet puta u 1. Poslanica Korinćanima (Prva) (1:18, 21; 3:15; 5:5; 7:16 dvaput; 9:22; 10:33; 15:2). Ne koristi imenicu spasenje (sōtēria) uopće u poslanici.
Komentatori se ne slažu oko toga što spasiti znači u 3:15; 5:5; i 15:2. Vjerujem, zajedno s nekim komentatorima, da u ta tri retka Pavao govori o tome da budemo duhovno zdravi na Bemi, Sudskoj stolici Kristovoj.
1. Korinćanima 3:15. Mnogi misle da Pavao govori kako će, bez obzira na to koliko se djela vjernika spali, on biti spašen od vječne osude kada se njegova djela sude. (Naravno, mnogi bi to ograničili govoreći da vrijedi samo za istinske vjernike. Mnogi bi rekli da ako se previše djela spali, to bi dokazalo da osoba uopće nije bila nanovo rođena.) Postoje veliki problemi s ovim pogledom. Prvo, vjernici su već spašeni od vječne osude, kao što Pavao jasno pokazuje u Djelima 16:31; Galaćanima 2:16; Efežanima 2:5, 8-9; i 1 Timoteju 1:16. Drugo, spasenje od vječne osude je odvojeno od djela (Efežanima 2:9). Treće, kontekst 1 Korinćanima 3:5-15 je Bema. Nitko tamo neće dobiti vječni život. Pitanje će biti nagrade za učinjena djela.
Riječ sōzō često se koristi u Novom zavjetu za označavanje biti zdrav (npr. Mt 9:22; Mk 10:52; Lk 18:42).
Ono što Pavao govori jest da će mudri graditelji, poput njega i Apolona, biti duhovno zdravi na Bemi, bez obzira na to koliko se njihovih djela možda spali jer nisu imala vječnu vrijednost (npr. lov, ribolov, golf i gledanje sporta sve su drvo, sijeno i slama jer nemaju vječnu vrijednost).
U djelu The Grace New Testament Commentary, Dwight Hunt piše:
Pavao i Apolon, primjeri o kojima se govori (rr. 5, 6, 9, 10), bili su duhovni ljudi koji bi, ako nastave istim putem, bili nađeni zdravi na Bemi, iako bi obojica zasigurno imali neka djela koja nisu prošla test vječne vrijednosti (str. 721).
1. Korinćanima 5:5. Ovaj redak je zbunio mnoge, budući da je riječ o crkvenoj disciplini nad vjernicima. Pavao je predao vjernika Sotoni na propast tijela kako bi njegov duh bio spašen u dan Gospodina Isusa. Mnogi komentatori misle da Pavao govori da ako netko ne ustraje, neće zadobiti ono što oni nazivaju konačnim spasenjem. Ovo razumijevanje je nemoguće s obzirom na Pavlove brojne izjave o vjeri (npr. Rimljanima 4:4; Galaćanima 2:16; Efežanima 2:8-9).
Kao u 1 Korinćanima 3:15, riječ je o tome da budemo duhovno zdravi na Bemi. Treba primijetiti da “dan Gospodina Isusa” potvrđuje ovo tumačenje jer se u Novom zavjetu taj izraz odnosi posebno na Bemu.
1. Korinćanima 15:2. Mnogi komentatori tumače riječ spasiti u ovom retku kao spasenje od vječne osude jer Pavao koristi riječ evanđelje u r. 1, te spominje Isusovu smrt, pokop, uskrsnuće i ukazanja nakon uskrsnuća u r. 3-11. Međutim, to je gledište nemoguće iz dva razloga. Prvo, Pavao ovdje koristi prezent pasiva glagola sōzō – što znači biva spašavan, umjesto perfekta, što bi značilo bio je spašen, kao u Efežanima 2:8. Drugo, Pavao kaže da se ovo spasenje može izgubiti ako se netko ne drži čvrsto riječi koju je Pavao propovijedao.
Gordon D. Fee izražava popularno razumijevanje:
…njihovo samo postojanje kao vjernika je u pitanju u ovoj stvari. To je svako odstupanje od ovog evanđelja koje ih je “spasilo” i “u kojem stoje” dovodi ih u opasnost da “uzalud vjeruju” (1 Korinćanima, str. 718).
Fitzmyer također:
…vi ste već u procesu spasenja, koji još nije dovršen; usp. 1:18, 21. Evanđelje nije samo nešto naviješteno u prošlosti, nego ima i sadašnju soteriološku važnost. Treća odnosna rečenica gleda u budućnost, dok Pavao povezuje s evanđeljem “spasenje”, koje je učinak Kristova događaja koji tek treba doći do svoje pune primjene (1 Corinthians, str. 544-45).
Pratt izražava tradicionalno kalvinističko tumačenje:
Ipak, Pavao je dodao važnu kvalifikaciju. Spašeni su, ako se čvrsto drže riječi. Kao što je naznačio kroz cijelu ovu poslanicu, Pavao je vjerovao da će se spasonosna vjera tijekom vremena razlikovati od neiskrenosti. Istinski vjernici ustraju u svojoj predanosti Kristu. Pavao nije mislio da istinski preporođeni ljudi mogu izgubiti svoje spasenje, niti da su bez grijeha i neuspjeha. Razumio je, kao što cijela Biblija uči, da spasonosna vjera dokazuje samu sebe tijekom cijelog života (1-2 Korinćanima, str. 258).
Lowery, međutim, ispravno vidi ovo kao pitanje posvećenja:
Kao što je prva poruka bila bitan element u iskustvu trajnog spasenja Korinćana (prezent glagola spašava se usredotočuje se na posvećenje), tako je bila i druga. Odbacivanje tjelesnog uskrsnuća osiromašilo bi “evanđelje” i učinilo vjeru uzaludnom (eikē, “bez razloga” ili “bez uspjeha”; usp. rr. 14, 17) jer bi imalo nedostojan objekt (usp. 15:13, 17). Vjerovati evanđelju uključuje čvrsto držanje vjere u Kristovo uskrsnuće. Ako se netko ne drži čvrsto, njegova je vjera “uzaludna”; usp. Matej 13:18–22) (BKC, str. 542).
Isto tako, Hunt piše:
Ova izjava naglašava činjenicu da evanđelje uključuje više od opravdanja, koje donosi vječni život; ono također uključuje svakodnevno posvećenje (spašavaju se) ako se vjernici čvrsto drže (ili prebivaju u) riječi (usp. Ivan 8:31–32; Rimljanima 1:15; 10:9; 1 Korinćanima 15:2; Galaćanima 2:20; Efežanima 2:10; Jakovljeva 1:21). Ovaj proces svakodnevnog posvećenja povezan je s kvalitetom života koji će kršćanin provesti u vječnosti (3:9–15; Luka 19:11–27; Rimljanima 8:16–17; 2 Pt 1:10–11) (GNTC, str. 758).
Pavao koristi sōzō u 1. Korinćanima 3:15, 5:5 i 15:2 kako bi označio biti duhovno zdrav na Bemi. Vjerujem da to čini i u 1 Korinćanima 1:18, 21, ali to nadilazi opseg ovog teksta. Potičem vas da proučite riječ spasiti u 1. Korinćanima i donesete vlastite zaključke.
Držite milost u središtu i ostat ćete duhovno zdravi.
___________
Bob Wilkin (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) osnivač je i izvršni direktor Grace Evangelical Society (Evanđeosko Društvo Milost) i suvoditelj radija Grace in Focus (Milost u Fokusu). Živi u Highland Villageu u Teksasu sa suprugom Sharon. Njegove najnovije knjige su Samo vjera u stotinu stihova i Okreni se i živi: Snaga pokajanja.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org.





