U Luki 10:21–24 Gospodin govori o onima koji vide i čuju određene stvari. On ih naziva blaženima. U neposrednom kontekstu govori o svojim učenicima, posebno o sedamdesetorici koji su se upravo vratili s propovjedničkog putovanja u Izraelu. Tih sedamdeset su u Gospodinovo ime, snagom koju im je On dao, iscjeljivali bolesne i izgonili demone.

Neki bi pretpostavili da su blaženi svi vjernici. Nevjernici ne bi bili blaženi.

To je bez sumnje istina. Vjernik ima vječni život. Nevjernik ga nema. U tom smislu vjernik je sretan (blažen). Nevjernik nije.

Ali Gospodin u ovim stihovima misli na nešto više od toga. Smatram da mnogi vjernici možda nisu blaženi u smislu o kojem Gospodin govori. To je istina unatoč činjenici da svi vjernici imaju vječni život.

Učenici u ovim stihovima nisu samo vjernici. Oni slijede Gospodina. Oni vrše Njegovo djelo. Bog nije dao svim vjernicima u prvom stoljeću sposobnost da izgone demone i iscjeljuju bolesne. Zbog spremnosti Njegovih učenika da u poslušnosti slijede Gospodina, imali su privilegiju vidjeti stvari koje drugi nisu.

Također su mogli čuti stvari koje nisu svi vjernici čuli. Redak 23 kaže da je Gospodin poučavao učenike nasamo. Vjjernici koji su bili Gospodinovi učenici imali su blagoslov da ih On poučava; činio je to kada mnoštvo nije bilo prisutno. Provodio je vrijeme s tim poslušnim vjernicima. Objašnjavao im je stvari. Možemo samo zamisliti što su sve čuli! Bili su sretna (blažena) skupina.

Suprotno je opisano u Ivanu 2:23–25. Ivan kaže da su mnogi povjerovali u Isusa. Ti ljudi su bili vjernici. Imali su vječni život. U tom su smislu bili blaženi.

Ali u drugom smislu nisu bili. Ivan kaže da se Isus „nije povjeravao“ novim vjernicima. Oni nisu bili spremni slijediti Ga kao učenici. Nisu vidjeli stvari koje su učenici vidjeli. Nisu čuli stvari koje su učenici čuli. Nisu mogli provoditi vrijeme s Gospodinom nasamo. Kakav su samo blagoslov odbacili.

Ako smo vjernici u Isusa Krista, primili smo najveći blagoslov na svijetu. Znamo da imamo vječni život i da ćemo zauvijek živjeti s Njim.

Mi nismo jedni od sedamdesetorice. Iako nemamo moć iscjeljivati bolesne ili izgoniti demone, još uvijek možemo vidjeti i čuti Gospodina. Ali to se neće dogoditi ako Ga ne slijedimo kao učenici. Nećemo biti blaženi jer nećemo vidjeti Gospodina kako djeluje u našim životima, preobražavajući nas u svoju sliku (2 Kor 3:18; Rim 12:1–2). Nećemo Ga čuti kako nam govori u svojoj Riječi i poziva nas na veću bliskost s Njim.

Ivan 3:16 nam govori da ako smo vjernici u Isusa Krista, imamo dar vječnog života. U tome smo blaženi. Ali neka budemo blaženi i u smislu u kojem Gospodin govori u Luki 10:21–24.

___________

Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.

Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org