Prije nego što je Isus poveo trojicu svojih učenika na Goru Preobraženja, rekao im je stvari koje nisu htjeli čuti. Rekao je da će ga narod odbaciti i da će biti ubijen (Luka 9:22). Zatim im je rekao da, ako ga žele slijediti, moraju se odreći sami sebe i uzeti svoj križ. Pozvao ih je da pate s Njim. Nije im se svidjelo to što je govorio jer su mislili da će Kraljevstvo vrlo brzo doći Izraelu. Smatrali su da nema potrebe za patnjom. Učenici su mogli zanemariti Gospodinove riječi koje se nisu slagale s njihovim pogledom na stvari.

Ali Krist im je dao i prekrasno obećanje: doći će u velikoj slavi (Luka 9:26). Ako budu činili ono što im je zapovjedio, sudjelovat će u toj slavi. Bit će veliki u Njegovu kraljevstvu. U tom trenutku njihova života učenici su mislili da će ta slava doći bez trpljenja za Gospodina.

Gospodin je poveo tu trojicu učenika na goru. Tamo, dok su učenici spavali, Isus se preobrazi. Moglo bi se reći da se Njegova slava otkrila. Slava tog nadolazećeg kraljevstva jasno se pokazala. Pojavili su se Mojsije i Ilija, i Luka kaže da su se pojavili „u slavi” (Luka 9:31). Učenici su se probudili i svjedočili Gospodinovoj slavi (Luka 9:32).

Mojsije i Ilija bili su dvojica vjernih starozavjetnih vjernika. Pisac Poslanice Hebrejima kaže da je Mojsije gledao na nagrade u Kristovu kraljevstvu koje dolazi. Želio je biti velik u tom kraljevstvu. Tražio je slavu o kojoj je Krist govorio. Mojsije je znao da te nagrade uključuju patnju (Hebrejima 11:26).

Luka nam govori da se na toj gori pokazala i prisutnost Boga Oca. Pojavio se oblak i glas se začuo iz njega (Luka 9:34-35). U Starom zavjetu slava Gospodnja često je povezana s oblakom.

U ovom odlomku Luka se dotiče teme slave – izravno ili neizravno – pet puta (Luka 9:26.29.30.32.34). Učenici su mislili da idu u Jeruzalem kako bi već za nekoliko dana primili bogatstva povezana s tom slavom. Krist im je rekao da će nagrade doći, ali da Ga najprije moraju slijediti i patit si Njim.

Kad se pojavila slava Boga Oca – predstavljena oblakom – rekao je učenicima da slušaju Krista. U neposrednom kontekstu, Otac je to rekao jer učenici nisu slušali Sina kada im je govorio o slavi u Njegovu kraljevstvu. Nisu vjerovali da će takve nagrade doći tek nakon patnje za Krista, kojega će narod Izraela predati na smrt.

Na kraju su ta trojica učenika poslušala. Petar je umro za Gospodina tridesetak godina kasnije. Jakov je postao prvi od izvornih učenika koji je podnio mučeništvo (Djela 12:2). Ivan je proživio dug život pun patnji za Krista. Gospodin im je dopustio da na toj gori vide mnogo slave. Iako su sporo učili, ono što su vidjeli na kraju ih je potaknulo da ostanu vjerni Gospodinu u godinama koje su uslijedile, punim teškoća (2. Petrova 1:16-18).

Mi nismo bili na toj gori, ali imamo nadahnuti zapis. Neka nam on podari barem tračak slave koja dolazi. Živimo u svijetu koji se protivi poruci milosti i ismijava samu pomisao da Kristovo vječno kraljevstvo dolazi na ovu zemlju, a potom i na novu zemlju. Svi vjernici bit će u tom kraljevstvu. Neka nas pogled na slavu na gori potakne da i u ovom palom svijetu budemo vjerni Njemu, kako bismo i mi jednom zasjali s Njim u velikoj slavi i od Njega primili nagradu.

____________

Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.

Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org