Danas ima manje dispenzacionalista nego što ih je bilo u prošlosti. Između ostalog dispenzacionalisti vjeruju da postoji razlika između Izraela i Crkve. Međutim, većina biblijskih učitelja tvrdi da je Crkva novi Izrael ili da je Crkva zamijenila Izrael. Oni koji tvrde da Crkva nije Izrael često su predmet ismijavanja i ne smatraju se ozbiljnim proučavateljima Biblije. Ja sam dispenzacionalist.
Nedavno sam proučavao jedan odlomak iz Evanđelja po Luki. Po mom skromnom mišljenju, taj odlomak jasno pokazuje da Bog postupa drugačije s Izraelom nego s Crkvom. U Luki 9:1-6, Gospodin šalje dvanaestoricu učenika izraelskom narodu. Naređuje im da čine čudesna ozdravljenja među Židovima, da se ponašaju na određeni način i da propovijedaju određenu poruku. Detaljne upute koje je Gospodin tada dao učenicima nikada nisu dane Crkvi nakon njezina rođenja u Djelima apostolskim 2. Prvo, Isus govori Dvanaestorici da izgone demone i liječe bolesti. Krist im je dao vlast i moć da to čine. Današnjim vjernicima nije dana ta zapovijed. Nitko od današnjih vjernika nije primio tu moć ili ovlast. Dvanaestorica su bila jedinstvena skupina ljudi s jedinstvenom svrhom. Trebali su poći izraelskom narodu kako bi pokazali da je Isus obećani Kralj. Čuda koja su činili trebala su potvrditi istinitost njihove poruke narodu.
Tim ljudima je bilo zapovjeđeno da propovijedaju kraljevstvo Božje. U Evanđelju po Luki, kraljevstvo Božje odnosi se na obećanje koje je Bog dao Izraelu. Obećao im je da će im poslati Kralja koji će vladati svijetom iz Jeruzalema. Taj Kralj sada je došao, u osobi Krista. Dvanaestorica su naviještala da Bog nudi kraljevstvo toj generaciji Židova ako narod prihvati njihovu poruku.
Gospodin je potom dao tim ljudima konkretne upute kako trebaju izvršavati svoje poslanje. Išli bi u sve gradove Galileje, što bi potrajalo neko vrijeme. Ali nisu smjeli nositi novac, hranu ili dodatnu odjeću. Nisu se trebali brinuti o smještaju tijekom mjeseci (?) koje bi proveli na putu. Gospodin bi se pobrinuo za sve njihove potrebe.
Nemoguće je zamisliti da bi netko iz današnje Crkve krenuo na višemjesečno misijsko putovanje bez novca, hrane ili odjeće. Zamislite da idete na takvo putovanje, a da prethodno niste ni razmislili gdje ćete boraviti.
Gospodinove jedinstvene upute iz Luke 9:1-6 dane su zato što je vrijeme bilo presudno. Kralj više neće dugo biti s njima pa je ponuda izraelskom narodu morala biti prihvaćena brzo. Učenici su morali odmah poći k narodu. Postojala je hitnost. Nije bilo vremena za skupljanje podrške.
A što je s onima koji su odbacili ono što su učenici činili i govorili? I ovdje vidimo da su morali postupiti na način koji se ne odnosi na nas u Crkvi. Trebali su otresati prašinu sa svojih nogu. To je za Židove imalo posebno značenje. Otresanje prašine s cipela bio je znak Židovima da će Bog suditi narodu zbog odbacivanja onih koje im je Bog poslao.
Današnji vjernici donose drukčiju poruku. Mi naviještamo i Židovima i poganima da Gospodin daje vječni život svima koji u Njega vjeruju. Govorimo o nagradama za vjernike koji čine dobra djela. Međutim, ne govorimo da će Isus odmah doći i uspostaviti svoje kraljevstvo ako povjeruju. Niti nam je rečeno da otresamo prašinu sa svojih cipela kad naiđemo na protivljenje.
Ovi stihovi su podsjetnik. Poruka koju su Ivan Krstitelj, Gospodin i Dvanaestorica naviještali izraelskom narodu ne bi se trebala primjenjivati na Crkvu. Možda nijedan ne dispenzacionalist neće pogledati Luku 9:1-6 i postati dispenzacionalist. Možda će i dalje tvrditi da ne postoji razlika između Izraela i Crkve. No, kao dispenzacionalistu, meni je lako pogledati te stihove i zaključiti da je Gospodin s Izraelom postupao na način na koji danas ne postupa sa svijetom.
__________________
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org


