Luka 8:4-15 prikazuje Lukinu verziju prispodobe o četiri vrste tla. Većina čitatelja ovog bloga već poznaje ovu prispodobu koju je Gospodin ispričao. Jedna od razlika između Lukine i Markove verzije nalazi se u Luki 8,8. Marko piše da dobra zemlja donosi urod trideseterostruki, šezdeseterostruki ili stostruki (Marko 4:8). Luka jednostavno kaže – stostruki.
Koliko sam uspio shvatiti, takva žetva bila je nezamisliva. Nijedan seljak u prvom stoljeću ne bi očekivao takav urod. Nitko to nikada nije doživio. Poanta prispodobe jest da će vjerni vjernik, koji iščekuje i radi za dolazak kraljevstva, biti nagrađen daleko iznad onoga što može zamisliti. Luka ne ublažava poruku. On spominje samo najveći mogući urod koji je Gospodin naveo.
Ako bismo to prenesli u današnje pojmove, Isus poučava da će neki vjernici u Njegovu kraljevstvu biti poput Elona Muska – izuzetno bogati i moćni.
Ali tko će to biti? Iz prispodobe znamo da će to biti oni koji ustraju unatoč protivljenju, zbog svoje odanosti Gospodinu. To će biti oni koji ne žive za ovaj svijet, nego za onaj koji dolazi. Ukratko, to će biti vjernici koji ljube Gospodina i Njegovo kraljevstvo.
Kad razmišljamo o veličini tih vječnih bogatstava i moći, vjerojatno pomislimo kako mi ne možemo biti dio te skupine. Baš kao što ni seljak u prvom stoljeću nije mogao zamisliti stostruki urod, tako i mi vrlo lako povjerujemo da Gospodin ovdje govori o nekim drugim ljudima. Možda o poznatim kršćanskim vođama o kojima čitamo u vijestima – onima koji vode uspješna služenja, pišu knjige koje postaju bestseleri i imaju titule te doktorate.
Ali, ako malo pažljivije pogledamo kontekst, Luka nam pokazuje da to ipak nije tako. Neposredno prije ove prispodobe, Luka nas upoznaje s četiri žene.
Prva je poznata grešnica (7:36-50). Ona dolazi Gospodinu i pere Mu noge svojim suzama, briše ih svojom kosom. Čini to unatoč ismijavanju nje same od strane prisutnih. Zatim Ga pomazuje skupocjenim miomirisom, čineći veliku žrtvu.
Gospodin kaže da je to učinila jer je „toliko ljubila“ (7:47) – voljela je Njega. No, njezina djela također pokazuju da nije ljubila ovaj svijet.
Zatim Luka spominje još tri žene: Mariju Magdalenu, Ivanu i Suzanu (8:1-3). Marija je bila opsjednuta demonima, a Gospodin ju je oslobodio. Ivana je, očito, pripadala sloju političkih moćnika, ali je ostavila taj privilegirani položaj kako bi slijedila Krista, a o Suzani ne znamo ništa.
Tim ženama je zajedničko to što su ljubile Gospodina. Ulagale su svoje vrijeme i novac kako bi bile blizu Njega i služile Njemu i Njegovim učenicima. Čak i nakon Njegove smrti, Marija i Ivana su Ga služile na Njegovu grobu (24:9-10). Luka također spominje i „druge žene“ koje su bile tamo – vjerujem da je među njima bila i Suzana.
Čini mi se da, spominjući ove tri žene odmah nakon one koja je pomazala Kristove noge, Luka želi da ih gledamo u istom svjetlu. Nije ih bilo briga što svijet misli, niti koliko će ih to stajati. Željele su služiti Gospodinu. Zašto? Jer su i one „toliko ljubile“. Ljubile su Njega. Iščekivale su Njegovo kraljevstvo i nisu ljubile stvari ovoga svijeta.
Svijet ih nije cijenio. Svijet ih je smatrao budalama. Ali u Gospodinovim očima, imale su dobro i plemenito srce (8:15). Sigurno su nam primjer.
Kakav će to duhovni zemljoradnik u Kraljevstvu imati nezamislivo velik urod? Tko će biti “Eloni Muskovci” toga svijeta?
Luka nam kaže: ljudi poput ove četiri žene. Kad je riječ o žetvi u vječnom Kristovom kraljevstvu, one su izgledale kao iznimno uspješne zemljoradnice. One su sijale sjeme za vječnu nagradu.
I mi možemo biti poput njih.
________
Ken Yates (ThM, PhD, Dallas Theological Seminary) je urednik Journal of the Grace Evangelical Society (Časopis Evanđeosko Društvo Milost) i GES-ov govornik za Istočnu Obalu i međunarodni govornik. Njegova najnovija knjiga je Hebrejima: Partneri s Kristom.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
