Tijekom Vijetnamskog rata, mornarički dočasnik Doug Hegdahl koji je 6. travnja 1967. slučajno pao s broda nakon čega su ga zarobili Sjeverni Vijetnamci. Držali su ga kao ratnog zarobljenika (POW) u zloglasnom zatvoru Hanoi Hilton, poznatom po brutalnosti i lošim uvjetima života. Njegova naizgled apsurdna priča o padu s broda u početku je kod Vijetnamaca izazivala nevjericu. Međutim, Hegdahl je počeo glumiti i ponašati se kao da je nesposoban. Pretvarao se da je nepismen, a to u kombinaciji s njegovim mladim godinama i mršavom građom je naposljetku uvjerilo Vijetnamce da je dočasnik niske inteligencije i da ne predstavlja stvarnu prijetnju. Nazivali su ga „nevjerojatno glupim“. Budući da je bio samo niži dočasnik i smatran glupanom, Vijetnamci su mu dali više slobode nego ostalim zatvorenicima, dopuštajući mu da se kreće i mete dvorište dok su oni spavali. Zahvaljujući svojoj „budalastoj glumi“, uspio je stavljati kamenje i zemlju u vozila Vijetnamaca, uništivši mnoge od njih tijekom svog boravka.

U jednom je trenutku Hegdahl dijelio prostoriju s potpukovnikom Richardom Strattonom, s kojim je postao blizak prijatelj. U razgovoru između njih dvojice, zapovjednik je izrekao rečenicu koja je snažno utjecala na dočasnika. Stratton ga je pitao:

„Što radiš kad izgubiš oružje? Ili postaneš kapelan, ili obavještajni časnik.“

Dočasnik je ovaj mudar savjet shvatio vrlo osobno. Nakon što je Hegdahl proveo više od dvije godine u zatvoru, Sjeverni Vijetnamci su ga pustili kao dio propagandne strategije. Budući da je bio niskog čina i smatran nevjerojatno glupim, za Vijetnamce je to bila dobra razmjena. Međutim, ono što nisu znali je bilo to da su upravo pustili „hodajući imenik“ svih ratnih zarobljenika koje su još držali. Uz pomoć svojih suboraca i Strattonova savjeta, Hegdahl je tijekom boravka u zatvoru zapamtio imena i osobne podatke – uključujući brojeve socijalnog osiguranja i imena članova obitelji – više od 250 svojih suboraca. Sve je to memorizirao na melodiju dječje pjesmice „Mali Janko imao farmu“. Godinama kasnije je i dalje mogao recitirati te podatke uz smiješnu pjesmicu. Bez oružja, mladi dočasnik iskoristio je ono što je imao i postao iznimno uspješan obavještajni časnik.

Zahvaljujući njegovim naporima, Sjedinjene Američke Države su dobile dragocjene informacije. Obitelji koje godinama nisu znale ništa o svojim voljenima napokon su saznale da su živi. Na temelju Hegdahlovih podataka, SAD je uspio izvršiti pritisak na Sjeverni Vijetnam da poboljša životne uvjete za ratne zarobljenike i, na kraju, omogućiti siguran povratak 256 zarobljenika do kraja sukoba.

Hegdahl ilustrira snažno biblijsko načelo: svatko može biti koristan, bez obzira na okolnosti. U GES-u često čujemo od naših prijatelja koliko se ograničeno osjećaju. Jedna od velikih poteškoća koje često spominju jest ta da mnoga naša braća i sestre u Kristu nemaju crkve Besplatne milosti u svojoj blizini. Možda im zdravstveno stanje ne dopušta odlazak u crkvu ili služenje na fizički način. Osjećaji nedostatnosti, ograničeni resursi ili manjak vremena mnogim vjernicima daju osjećaj nemoći. Pastori i đakoni imaju viši položaj, a možda se zbog neke greške iz prošlosti osjećaju posramljeno i beznačajno. Vide kako se drugi bore u duhovnom ratu, a sami se osjećaju zarobljenicima duhovnog ratovanja (POSW) zbog okolnosti izvan njihove kontrole. Kako odgovoriti?

Strattonove riječi Hegdahlu i dalje odjekuju. Možda nemaš pušku, ali uvijek možeš služiti kao kapelan ili obavještajac. Na pamet dolaze riječi još jednog ratnog zarobljenika:

„Jer meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. Ali ako živim u tijelu, to znači plod mojega rada.“ (Filipljanima 1:21-22a)

Apostol Pavao napisao je ove riječi dok je bio u zatvoru, znajući da čak i u okovima može donijeti plod iz svog rada. Znao je da ga čeka nagrada kao vjernog i strpljivog Kristova vojnika (2 Tim 2,3-4). Poput Hegdahla, nije dopustio da ga okolnosti spriječe u služenju – bilo da je svjedočio vojnicima (Fil 1,13) ili pisao poslanice crkvama. Apostol je razumio da njegove okolnosti nikada nisu sprječavale služenje Gospodinu. Stvarnost je to da svi imamo ograničenja, ali nijedno nije tako paralizirajuće kao poraženički način razmišljanja (Mt 25,24-29). No, ako uzmemo primjer Hegdahla, postaje jasno koliko je dragocjena spremnost na služenje. Unatoč zatvoru, svom niskom činu i sramotnom padu u more, osvrnuo se oko sebe i tražio načine da služi, bez obzira na svoje granice. Nije imao pušku, ali imao je pamćenje i, što je još važnije, volju da pomogne svojim suborcima. Ako je jedan jedini ratni zarobljenik mogao postići toliko uz „Mali Janko imao farmu“, koliko li više Gospodin može učiniti s jednim voljnim Kristovim vojnikom?

_________

Kathryn ima magisterij iz kršćanskih studija sa seminara Luther Rice. Kathryn koordinira naše kratkoročne misijske putove, uključujući i dio podučavanja koji obavlja sama, predaje na konferencijama za žene i vodi studije, te je redovita suradnica našeg časopisa i blogova. Ona i njezin suprug Dewey žive u Columbiji, SC.

Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org