Prije nekoliko godina imala sam priliku predavati kolegij o sotereologiji (nauka o spasenju) u Zambiji. Tijekom jedne rasprave sam shvatila da definicija grešnika koju su koristili studenti izaziva određenu zabunu. Većina studenata imala je arminijansku perspektivu, što znači da su vjerovali da se spasenje može izgubiti ako osoba padne u grijeh. Stoga su, prema njihovoj procjeni, grešnici bili osuđeni na ognjeno jezero. Ako bi vjernik sagriješio, tada više ne bi bio svetac.
Definicija grešnika koju su imali Zambijci nije osobito jedinstvena; kalvinizam također često poistovjećuje grešnika s nevjernikom. Međutim, kalvinizam uči da, ako netko padne u grijeh, zapravo nikada nije bio spašen (i stoga nije mogao ni izgubiti spasenje). U oba slučaja, zaključak je isti. U oba pogleda, pojam grešnik sinonim je za nevjernika. To stvara problem u razumijevanju Svetog pisma.
Na primjer, kada je Gospodin jeo s carinicima i grešnicima (Matej 9:10–11; Luka 7:34.37.39; 15:1), oba pogleda pretpostavljaju da je Gospodin jeo s nevjernicima. Međutim, to nije navedeno u tekstu. Umjesto toga, taj se pojam prvenstveno koristi kako bi se opisao način života tih ljudi. Carinici su, primjerice, smatrani društveno nečistima jer su radili za Rimljane. No, to ne isključuje mogućnost da su neki od onih koje se nazivalo grešnicima vjerovali u Isusa i primili dar vječnog života. Kada su evanđelisti koristili taj izraz kako su ga razumjeli farizeji, riječ grešnik nije označavala nevjernika, već osobu čiji je društveni status bio onaj nemoralnog ili nečistog Židova, koji je zbog toga često bio isključen iz hramskog bogoslužja.
Zanimljivo je da su i farizeji samog Gospodina nazivali grešnikom tijekom suđenja slijepcu u Ivanu 9.
Tada rekoše neki od farizeja: “Nije ovaj čovjek od Boga, jer ne svetkuje subote.” A drugi rekoše: “Kako može čovjek grješnik činiti takve znakove?” I bio je razdor među njima… (Ivan 9:16)
Primijetite da je za farizeje definicija grešnika bila „onaj koji ne drži subotu“. To je bila oznaka načina života, a ne duhovnog statusa.
Pojam grešnik koristi se i u poslanicama kad se obraća neposlušnim vjernicima. Na primjer, u Jakov 4:7–8, Gospodinov brat opominje svoju publiku:
7 Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavlu, i pobjeći će od vas!!
8 Približite se k Bogu, i on će se približiti k vama. Očistite ruke, grješnici, i čistite srca, vi ljudi s dvije duše!
Jakov piše vjernicima (1:2; 16–18), a ipak ih naziva grešnicima. Upravo je završio govor o važnosti poniznosti i sada ih potiče da se pokaju i podlože Gospodinu. Oni koji ne hodaju u zajedništvu sa Spasiteljem potiču se da mu se ponovno približe i očiste svoje ruke. Opet, ovdje nije riječ o njihovom vječnom statusu, već o načinu života. To je još jasnije na kraju Jakovljeve poslanice, gdje Gospodinov polubrat kaže:
19 Braćo moja, ako tko od vas zaluta od istine, i obrati ga tko,
20 Neka zna, da će onaj, koji obrati grešnika s krivoga puta njegova, spasiti dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha.
Jakov ponovno svoje čitatelje naziva „braćom“ i daje primjer onoga koji je skrenuo s puta iz njihovih redova. Drugim riječima, kad vjernik padne u grijeh, Crkva bi trebala tražiti takvu osobu kako bi je vratila natrag. Vjernik koji uspije vratiti grešnog brata Gospodinu izbavio ga je od fizičke smrti. Samo Krist može spasiti nečiju dušu od ognjenog jezera. U ovom kontekstu, riječ „duša“ (grč. psyche) odnosi se na čovjekov fizički život.
Zane Hodges komentira:
„…onaj tko obrati grešnika s njegova zabludjelog puta (grč. hodou – ‘put’) zapravo ga odvraća s grešnog puta koji ga može dovesti do fizičke smrti (vidi 1:15). Dakle, trud kršćanina na obnovi svoga brata u poslušnost ima spasiteljsku dimenziju.“ – GNTC, str. 561
Hodges ispravno ističe da se ovaj redak odnosi na obnovu brata u Kristu, a ne nevjernika, te također naglašava važnost trajne poslušnosti. Ukratko, vjernik može pasti u grijeh, suprotno onome što kalvinizam uči. Također, pokazuje se da nije u pitanju njegova vječna sudbina, već privremene posljedice neposlušnosti što je u suprotnosti s arminijanskim učenjem.
Naravno, oni koji su vjerovali u Isusa za vječni život s pravom se mogu nazivati svecima. Međutim, budući da se i apostol Pavao na kraju svog života nazivao grešnikom (1. Timoteju 1:15), i današnji kršćani bi trebali biti spremni priznati da smo svi mi grešnici sveci.
________
Kathryn ima magisterij iz kršćanskih studija sa seminara Luther Rice. Kathryn koordinira naše kratkoročne misijske putove, uključujući i dio podučavanja koji obavlja sama, predaje na konferencijama za žene i vodi studije, te je redovita suradnica našeg časopisa i blogova. Ona i njezin suprug Dewey žive u Columbiji, SC.
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org
