U nedavnom razgovoru s prijateljem saznala sam da sotonisti prakticiraju ritual u kojem javno psuju Boga kao dio svojih ceremonija štovanja. To čine i na društvenim mrežama, ne samo da bi se rugali Gospodinu i kršćanstvu, nego i zato što žele postati “nespasivi”. Rečeno im je da, ako pohule na Gospodina, nikada više neće moći biti spašeni iz ognjenog jezera u budućnosti. Mnogi to čine iz bunta tijekom tinejdžerskih godina.
Čak i unutar crkve postoje neki koji slijede ovaj smjer razmišljanja. Bili su uvjereni da je huljenje na Gospodina u njihovoj prošlosti bio tako nečuven grijeh da se ne mogu spasiti, iako sada vjeruju u Isusa. Rezultat je da žive u strahu, nesigurni u svoje spasenje jer su jednom pohulili na Gospodina iz mladenačke oholosti ili gluposti. Srećom, Biblija govori drugačiju priču. Ukratko, vječni život se još uvijek nudi svakome, čak i bogohulniku.
Prema Websterovom rječniku, bogohuliti znači “govoriti na način koji pokazuje nepoštovanje prema Bogu ili nečemu svetom.”
Primarno značenje je govoriti zlo, rugati se ili klevetati Gospodina. Sotonist je očit primjer onoga koji se ruga Gospodinu i kršćanstvu. Međutim, valja napomenuti da bilo tko – od podrugljivog ateista do kalvinista koji ismijava “jeftinu milost” – tehnički može biti bogohulnik. Bogohulnici dolaze u svim oblicima i veličinama. Vidimo to tijekom Gospodinova raspeća. Vojnici koji su tukli Gospodina svakako su bili bogohulnici (Luka 22:63-65). Dok je Isus bio na križu, Marko bilježi da oni koji su prolazili bogohuili (Marko 15:29), mašući glavama i rugajući se Gospodinu izazivajući Ga da se skine s križa. Glavari svećenički također rugaju se Gospodinu, govoreći da bi, budući da je spasio toliko drugih, trebao moći spasiti sebe (Marko 15:31-32). Posljednja skupina bogohulnika bila su dva lopova uz Gospodina, koji su ga također “grdili”. (Marko 15:32b).
U ovom posljednjem primjeru nalazimo prekrasnu sliku milosti našeg Gospodina prema bogohulniku. Prema Evanđelju po Luki, dok se prvi razbojnik i dalje ruga Gospodinu (Luka 23:39), drugi lopov mijenja svoje mišljenje kako dan odmiče. Na kraju brani Gospodina i prekorava drugog razbojnika (stihovi 40-41). Konačno, u stihu 42, lopov se obraća Gospodinu i traži da ga se sjeti kada dođe u svoje kraljevstvo. Gospodin, pun milosti i istine, odgovara na njegovu molbu i kaže ovom bivšem bogohulniku da će uskoro biti s Njim u raju.
Još jedan primjer bivšeg bogohulnika je apostol Pavao. U 1. Timoteju 1,12-13, apostol opisuje sebe prije nego što je spašen govoreći:
12 Zahvaljujem onome, koji mi dade jakost, Kristu Isusu, Gospodinu našemu, što me je držao za vjerna i postavio u službu, 13 mene koji ranije bijah bogohulnik, progonitelj i nasilnik. Ali, on mi je učinio milosrđe, jer ja sam postupao iz neznanja, ne imajući vjere. (naglasak dodan).
Kad se bave ovim pitanjem, mnogi unutar kršćanstva rekli bi da ako netko kasnije u životu dođe k vjeri, to znači da nije “stvarno” bogohulio na Gospodina. Međutim, izjava apostola Pavla pokazuje drugačije. Priznaje svoje prijašnje grijehe, uključujući bogohuljenje. Također treba napomenuti da Pavao priznaje da je tjerao druge da hule na Gospodina tijekom njegovih dana progona prve crkve (Djela 26:9-11). Dakle, nije Pavao bio samo bogohulnik, nego i tvorac bogohulnika. Ipak, usprkos popisu izopačenosti koje je Pavao počinio prije nego što je došao vjeri, uključujući bogohuljenje, on nastavlja predstavljati sebe kao uzor onima koji će vjerovati u Isusa za vječni život (stih 16). Dakle, ponuda vječnog života nije bila poništena njegovim prijašnjim grijehom bogohuljenja.
Bilo da je netko nekada bio sotonist, legalistički farizej ili lopov ubojica, milost našeg Gospodina proteže se na sve nas. Čak i ako ste jednom pohulili na Gospodina, još uvijek možete, po Njegovom milosrđu, doći vjeri i primiti dar vječnog života.
_____
Ako želite postaviti pitanje vezano za ovaj blog, pošaljite nam svoje pitanje e-poštom na ges@faithalone.org